Kako sam postigla da mi ćerka svakog dana ispriča šta je bilo u školi
Nedavni početak školske godine doneo je sa sobom miris svežih olovaka, novih patika i novu rundu pitanja “Šta ste radili danas u školi?”
Nedavni početak školske godine doneo je sa sobom miris svežih olovaka, novih patika i novu rundu pitanja “Šta ste radili danas u školi?”
Trema je vrsta straha koji se oseća u vezi s nekom odredenom budućom situacijom za koju subjekt procenjuje da prevazilazi njegove sposobnosti.
Što smo sposobniji da se prilagodimo svom detetu (što ide preko prilagođavanja nama samima), to će više ono znati da se prilagodi sebi i drugom.
Ako vaspitava kooperativno dete, ono će želeti da ispuni očekivanja roditelja, razumeće i prihvatiti saradnju, poslušaće ga i promeniti ponašanje
Problem koji postoji odavno ali sve češće ga uočavamo kod dece predškolskog uzrasta. Kako se manifestuje? Dete je promuklo, često gubi glas na kraju dana.
E, a tamo negde daleko ili preko – zelenija je trava, a i deca se vaspitavaju drugim, nama veoma često neobičnim metodama.
Stvarno sam se trudila. Ali godine su mi dale malo perspektive i naučila sam nešto o odgovorima ‘da’, očekivanjima i sebi. Evo nekoliko stvari:
Prava priroda bliskih odnosa zavisna je od odnosa kakvog imamo sami sa sobom. Kako se ponašamo prema sebi, tako se određuje kvalitet naših drugih odnosa.
Treba čitati knjige. Edukovati se, učiti. Ali najviše o sebi.Tek na stabilnom “ja” stoji i zdravo roditeljstvo.
U pozadini skoro svih dubokih narcisa nalazimo ili napuštenost ili preteranu brigu. Narcisoidne ličnosti zbog toga nemaju izgrađeno sopstvo na koje mogu da se oslone, nemaju temelj samopoštovanja i potpuno se oslanjaju na pažnju koju mogu dobiti od drugih kako bi osećali da su živi i vredni.