Deca su nam infantilna jer ih ne uključujemo u život
“Ispričaj mi i ja ću zaboraviti, pokaži mi i zapamtiću, uradi sa mnom i naučiću.” Čini mi se da ove reči svi roditelji treba da napišu velikim slovima u svom stanu.
“Ispričaj mi i ja ću zaboraviti, pokaži mi i zapamtiću, uradi sa mnom i naučiću.” Čini mi se da ove reči svi roditelji treba da napišu velikim slovima u svom stanu.
Evo liste takvih primera koje će vam pomoći da procenite svoje postupke “drugim očima” i proverite da li ste, možda, najveći krivac za dečje histerične napade po radnjama:
Čak i ako se odmah ne setite ko je Nik Vujičić, sigurno želite da čujete njegovu priču. On je rođen bez ruku i nogu, ali sada uspeva da daje nadu milionima. On je napravio karijeru i oženio se. Ne tako davno postao otac po drugi put. Govori o obrazovanju dece, pravilima komunikacije sa osobama sa invaliditetom i o tome šta je – biti muškarac sa invaliditetom i živeti srećno.
Dok ispijaju poslednje ture prepisanih lekova, konačno prestajem da osećam pritisak da ne smem i ja da posustanem – i padam u krevet.
I sam autistčan, Aleks Loueri on tvrdi da roditelji ne znaju dosta toga o svojoj deci i autizmu uopšte.
Sve je postalo manje-više dostupno, i zato u djeci zamire ona sveta žudnja, onaj bogomdani damar koji budi iz letargije i pokreće ka boljem, višem i daljem
Ako želite samosvojno dete koje ima unutrašnji moralni kompas, koje je karakterno i maštovito, pročitajte ove savete.
Terapija igrom nije samo igra, to je strukturiran, teorijski zasnovan pristup koji se nadovezuje na govorni i proces učenja kod dece.
Dete postaje rob bolesne ambicije svojih roditelja. Dete nema vremena za odrastanje. Nema detinjstvo.
Nekada su se moji stavovi skoro potpuno poklapali sa svim onim mišljenjima i savetima iz stručne literature.