Opasnost od verovanja u urođeni talenat
Iako su naučnici odbacili ideju o urođenom talentu, ona je i dalje veoma prisutna u svakodnevnom životu i utiče na ponašanje ljudi.
Iako su naučnici odbacili ideju o urođenom talentu, ona je i dalje veoma prisutna u svakodnevnom životu i utiče na ponašanje ljudi.
Preterana i isključiva vezanost deteta za roditelja ne samo da nije fer prema detetu, već je i preveliki teret za majku. Nema ničeg prirodnog u tome da žena treba da obustavi sve druge aktivnosti i potpuno se posveti deci
Svi mi kad-tad moramo da se suočimo sa nekim narcisom – bilo na poslu, u društvu ili (ne daj bože) u svojoj kući. Kako neko postane takav? Kakvo detinjstvo je imao?
Dugo je važila priča da decu treba stimulisati što je moguće više, da što ih vi više forsirate, šaljete ih na najrazličitije aktivnosti, bolje će im u životu biti jer će više toga umeti. Sad, za decu jeste korisno da nauče što više, ali je preterano forsiranje kontraproduktivno.
Donosimo vam jednu “opštu” listu na kojoj su kućni poslovi koje su vaša deca, u određenom uzrastu, najverovatnije mogu da potpuno sama urade.
Moja dvogodišnja devojčica već zna da je roze boja za devojčice. I obožava je. Zbog čega meni to smeta?
Posebnost položaja srednjeg deteta je u tome što za razliku od druge dece, ono može imati obe dečje ljubomore – i prema mlađem i prema starijem – a samim tim i dvostruki razlog da se oseća manje vrednim. To zahteva povećanu roditeljsku pažnju.
“Vašoj deci nije potreban roditelj za zabavne, uzbudljive aktivnosti. Ali samo će ih roditelj i dalje mnogo voleti posle svakodnevne dvadesetominutne borbe da ih uvuče u kadu i okupa.”
Roditelji znaju da samo ako ustanu pre svoje dece imaju to malo vremena kada neće čuti reč mama ili tata ponovljenu (brojala sam) između 18 i 42 puta.
“Hteli mi to ili ne, i ono što nam se u ocu ili majci najmanje sviđa – boravi u nama. I što se više trudili da te nemile osobine i obrasce ponašanja potisnemo i odbacimo, oni sve više i snažnije izbijaju na površinu u nama samima.”