Zašto roditelji nemaju autoritet
Mi, roditelji,smo osobe kojima autoritet pripada po prirodnom ustrojstvu stvari i za to nam nisu potrebni ničija saglasnost ni odobrenje, pa ni oni našeg mališana.
Mi, roditelji,smo osobe kojima autoritet pripada po prirodnom ustrojstvu stvari i za to nam nisu potrebni ničija saglasnost ni odobrenje, pa ni oni našeg mališana.
Nekada, dok moja deca nisu krenula u školu plivanja, ponedeljak je bio ozloglašeni dan u nedelji. Sve obaveze, jurnjava, škola i posao počinju tada. Sada, ponedeljak je postao mala maca naspram nekih drugih dana u nedelji.
Ako se suviše unesemo u njihove živote, zapadamo u opasnost da ih vidimo kao drugu šansu za ostvarenje svojih snova.
Pitam, da li se nedostatak osnovnog vaspitanja leči odlaskom u pozorište? I da li uopšte treba pustiti nevaspitanu hordu da primiriše pozorištu pre nego što nauči bar „dobar dan“ da kaže? Mislim, lepo je to što škola hoće da deca steknu naviku, ali bez ovog prvog ovo drugo nekako ne ide.
Umesto da na dete gledate iz “gornje”, “ptičje”, perspektive roditelja, pokušajte da se spustite na njegov nivo.
Оvim је, mоždа i simbоličnо, u nаšој mаlој pоrоdici pоčео pоkrеt оtpоrа stеrеоtipimа i glupоstimа.
Nalaženje sreće je životna misija, i to ne uvek uspešna. Zaista nemam snage da je tražim za četvoro. Tako da će moja deca morati da urade ono što smo i ja i svi drugi morali da radimo, i traže je sama.
Nije uzalud Duško Radović rekao da deca ne treba da imaju svoju sobu, jer se onda otuđe od roditelja. I da se najviše mrzi u velikim i lepo opremljenim stanovima.
Mi roditelji često mislimo da, čim je dete u stanju da samo pročita knjigu, treba da prestanemo da mu čitamo. Zamišljamo da će automatski razviti doživotnu naviku čitanja. Ništa nije dalje od istine!
Skupite hrabrost i prosto recite “ne”. Ne pokušavajte da svaki put pronađete rešenje koje će se više dopasti detetu.