Harvardsko istraživanje otkriva šta roditelji mentalno jake i otporne dece rade drugačije
Roditelji koji podižu najjaču i najotporniju decu, stvaraju okruženje koje deci omogućava da prave greške i da se ne plaše neuspeha.
Roditelji koji podižu najjaču i najotporniju decu, stvaraju okruženje koje deci omogućava da prave greške i da se ne plaše neuspeha.
Ne štitite svoju decu od neprijatnih emocija, već ih usmeravajte kako da se nose s njima na zdrav način i prevaziđu ih.
Tokom tih prvih godina naši staratelji su na naše potrebe, želje i osećanja odgovarali na odredene načine, a ne nekako drugačije. Obrasci njihovih reakcija podstakli su naše obrasce odnosa prema njima, koji se dalje ogledaju u našem odraslom modelu stila emotivne vezanosti.
Detetovo očekivanje emotivne usklađenosti je iznevereno kad nema osmeha zbog kontakta; staratelj je na trenutak tudinac za dete; stid se ne javlja zbog razdvojenosti roditelja od deteta, već kada dete doživi prepreku ponovnom emotivnom povezivanju.
Adolescenti koji prisustvuju verskim službama sa jednim ili oba roditelja češće imaju veći osećaj blagostanja, dok romantični partneri koji se mole za svoje “značajne druge” doživljavaju veću posvećenost vezi.
Deca koja dobro upravljaju svojim emocijama verovatnije će se dobro snalaziti u školi i slagati se s drugima. Evo naučno testiranih strategija koje roditelji i staratelji mogu koristiti da decu nauče ovim važnim veštinama:
Svaki roditelj, nakon što se dete osamostali, ima još mnogo svog životnog puta i svojih ličnih spoznaja kroz koje treba da prođe kao individua
U periodu od 2. do 5. godine deca se zacenjuju i teško ih je smiriti. Kad počne da „besni“ dete treba skloniti iz sredine u kojoj ima gledaoce.
Poruka da su vrednovana samo zbog uloge koju igraju za roditelje čini da deca brinu da će biti odbačena ili ponižena ako učine vidljivim svoja prava osećanja.
Odgovorno tvrdim da je svaka vrsta igre loptom ili misaone igre bolja od bilo koje video-igrice. Čak i od onih strateških za koje mnogi veruju da su za decu dobre.