Trema: strepnja koja može imati i negativnu i pozitivnu ulogu
Trema je vrsta straha koji se oseća u vezi s nekom odredenom budućom situacijom za koju subjekt procenjuje da prevazilazi njegove sposobnosti.
Trema je vrsta straha koji se oseća u vezi s nekom odredenom budućom situacijom za koju subjekt procenjuje da prevazilazi njegove sposobnosti.
Što smo sposobniji da se prilagodimo svom detetu (što ide preko prilagođavanja nama samima), to će više ono znati da se prilagodi sebi i drugom.
Ako vaspitava kooperativno dete, ono će želeti da ispuni očekivanja roditelja, razumeće i prihvatiti saradnju, poslušaće ga i promeniti ponašanje
Problem koji postoji odavno ali sve češće ga uočavamo kod dece predškolskog uzrasta. Kako se manifestuje? Dete je promuklo, često gubi glas na kraju dana.
Treba čitati knjige. Edukovati se, učiti. Ali najviše o sebi.Tek na stabilnom “ja” stoji i zdravo roditeljstvo.
U pozadini skoro svih dubokih narcisa nalazimo ili napuštenost ili preteranu brigu. Narcisoidne ličnosti zbog toga nemaju izgrađeno sopstvo na koje mogu da se oslone, nemaju temelj samopoštovanja i potpuno se oslanjaju na pažnju koju mogu dobiti od drugih kako bi osećali da su živi i vredni.
Dečije priče, pesme, filmovi sa tužnim krajem imaju važnu ulogu u razvoju dece, ali nisu zamišljeni da ih dete proživljava samo.
Teško je iskoreniti ponašanje koje ne samo da je urođeno, već na svakom koraku imate primere koliko je delotvorno.
Saveti našeg akademika dr Vladete Jerotića i dan danas izazivaju veliku pažnju, pa ih roditelji sa posebnim interesovanjem čitaju i primenjuju:
Autoritarno vaspitanje preokrenulo se sedamdesetih godina u antiautoritarno. Rezultati nisu bili baš ubedljivi, a ni odrasli ni deca nisu imali koristi od tog koncepta.