Mi kao vrsta nismo evoluirali da se samostalno brinemo o deci
Ljudska vrsta veći deo svog postojanja na Zemlji živi u proširenim porodicama, u kojima majke dobijaju pomoć drugih članova familije.
Ljudska vrsta veći deo svog postojanja na Zemlji živi u proširenim porodicama, u kojima majke dobijaju pomoć drugih članova familije.
Infomacije koje deca primaju od nas i kroz naše ponašanje kao roditelja i vaspitača u mogome utiču na njihov celokupan razvoj.
Utvrđeno je i da promene roditeljskih metoda ne dovode do promene ličnosti deteta, tj. da je veza između ove dve varijable veoma slaba.
Promena je naša obaveza pred našom decom. Ako nas muče sopstvene kože, ako se gušimo u svojim odnosima, ako stalno udaramo u iste zidove, naša je obaveza da nešto sa tim uradimo. Jer ta uverenja, te zidove, ta gušenja, ostaju našoj deci. A ona nisu kriva što mi ne znamo bolje. Mi smo odgovorni što ne saznamo to bolje!
Ako vas u uzrastu od tri godine nauče da ćete se guranjem i agresijom prvi spustiti s tobogana, onda ćete do 30. biti jedan od onih koji sa šakama i laktovima prvi put kreću u metro.
U dinamici zlatno dete i crna ovca, jedno dete je porodični miljenik, dok je drugo otpadnik. U dinamici zrelo dete i večito dete, jedno je starmalo dok drugom nije data prilika da sazri.
Tableti i mobilni telefoni često zamenjuju razgovor roditelja s mališanima, a stil života dodatno skraćuje njihov kontakt, što bitno utiče na opšti psihomotorni razvoj najmlađih
Boli nas nedostatak. A na nedostatak je teško pokazati prstom. Onda pokažemo prstom na sebe. Mislimo da je do nas.
Ponekad zanemarivanje izgleda kao manipulativno obasipanje pažnjom i zahtevima, na štetu deteta. Ono što je ključ za njegovo prepoznavanje je potpuni izostanak granica u odnosu između majke i deteta.
Najbolje uspomene vašeg deteta neće biti od skupih i popularnih igračaka koje ste im kupili, već od vremena koje ste proveli zajedno uživajući u društvu jedno drugog.