Kako uzgajamo male narcise: Preterane pohvale stvaraju iluziju superiornosti
Piše. Sanja Dutina Dragović
Piše. Sanja Dutina Dragović
Ranko Rajović je specijalista interne medicine i magistar neurofiziologije, autor je poznatog NTC programa učenja i dugogodišnji predavač na Pedagoškom fakultetu u Kopru, a oblast kojom se bavi su neuronauke u obrazovanju. Povodom aktuelnog slučaja seksualnog zlostavljanja maloletnih učenica od strane učitelja glume Miroslava Aleksića, razgovarali smo sa dr Rajovićem o tome, zašto deca žrtve često nisu u stanju da reaguju i zbog čega ne umeju da prepoznaju opasnost na vreme.
Ono što kao odrasli često propuštamo je da naučimo dete da veruje pre svega sebi i svom unutrašnjem osećaju, kao i da im stvorimo osećaj sigurnosti da smo tu za njih.
U radu s roditeljima susretala sam se s prilično neverovatnim situacijama: da roditelj smatra primerenim da dete predškolskog uzrasta odlučuje o tome gde će porodica provesti odmor, da li će osoba koja ga čuva nastaviti da ga čuva ili ne i slično.
Gde se tu nalazi problem? Zašto roditelji koji svu pažnju i brigu usmeravaju na decu, zapravo podižu depresivne i anksiozne jedinke?
Vaspitanje dece u današnje vreme može se roditeljima obiti o glavu kao bumerang.
Od toga kako je neko bio vaspitavan u detinjstvu zavisi kako će podizati svoje potomke, ali osobe koje nisu time zadovoljne tražiće nove načine vaspitanja ili jednostavno radiće sve suprotno stilu koji su osetili na svojoj koži
Ne smatrajte svoje dete preplašenim. Jedini način da prevaziđe strah jeste da od vas dobije potvrdu da ono to može.
Obratimo pažnju na to da smo mi ti koji su se razveli, te da se dete nikada ne može razvesti od svog oca/majke.
Ne postoji veći strah kod dece, pogotovu mlađeg uzrasta, od straha da će ga roditelji napustiti ili da ga neće voleti.