Čudo od deteta i(li)ambicioznog roditelja: ko je zaslužan za fenomen “vunderkinda”
Da li se vunderkind rađa ili postaje? Ili je toliko specifičan fenomen da mu se ne može odrediti odakle potiče?
Da li se vunderkind rađa ili postaje? Ili je toliko specifičan fenomen da mu se ne može odrediti odakle potiče?
Mama i tata ne treba da izbegavaju svaki konflikt s detetom i da veruju da se svaka situacija može rešiti objašnjenjem i dogovorom, njihov cilj je da decu disciplinuju i pripreme ih za samostalni život
Mentalni stav “zasuci rukave i prioni na posao” naučen u ranom detinjstvu jedan je od najvažnijih faktora uspeha.
Mladi u ovom periodu svađom žele da postignu promenu ponašanja članova porodice, a ljutnja starijih je zahtev da mlada osoba prestane da se ponaša bezobrazno i nezahvalno
Sam koncept bajke danas se dosta promenio, te se tako fokus pomera sa usnule Ružice na mračnu, zlu vilu. Iako i dalje imamo ‘happy end’, više nije pravilo da ‘dobro pobeđuje’.
Mnogi nisu bili te sreće da ih detinjstvo podseća na najlepše doba života, već ih tamo čekaju mračni prizori koje su odrastanjem naučili da potisnu.
Preterana ambicioznost nije jedini, a posebno ne najbolji način da dete “uspe u životu”.
Zbog čega onda nastavljamo sa ovim užasnim trendom uskraćivanja deci igre i društvenih aktivnosti, iz kojih toliko nauče, i podvrgavamo ih besmislenom i površnom “akademskom radu” iz koga tako malo dobijaju?
Nova studija pronašla je strukturne razlike u mozgovima predškolske dece koja su izložena ekranima, piše Science Daily.
O tome zašto neka deca u školi nisu prihvaćena od strane vršnjaka i kako se postaviti u toj situaciji, za “Telegraf” je govorila dečji psiholog Viktorija Mužina