Ne nazivajte decu ružnim imenima
Bili smo na dečijem rodjendanu. Vesela družina. Dok se nije pojavila jedna majka i pred svima izjavila: “Moje dete je mali skot.”
Bili smo na dečijem rodjendanu. Vesela družina. Dok se nije pojavila jedna majka i pred svima izjavila: “Moje dete je mali skot.”
U našoj žurbi i naporu da damo svoj deci znanja koji su im potrebna da se zaposle, ponekad zaboravimo veštine koje su im potrebne da žive srećnije i zdravije.
Svi mi hoćemo da dete u nama pre svega vidi prijatelja, ali se ta želja ostvaruje tek ponekome. U nekoliko reči evo po čemu se razlikuju običan i i mudar roditelj.
Estel Havišam očitala je svom sinu lekciju u pismu koje je postalo hit na društvenim mrežama.
Savremeni mališani svaki dan padaju sa stolica, naleću jedni na druge i udaraju u zidove, a pažnja im je veoma ograničena. “To je jako čudno, nikada ranije nismo to viđali…”
Ništa više nije isto: ni predškolske ustanove, ni škole, niti ima opšte prihvaćenog društvenog sistema vrednosti niti ideologije, struktura porodice je bila drugačija (najviše dvoje dece sa povećom razlikom među njima), niti je radno vreme isto.
Poznata vam je ova situacija: pričate sa prijateljicom, ili ste u nekom društvu, a mali sin, ili ćerkica vas vuku za rukav i prekidaju vaš razgovor.
Bilo bi poželjno da naša deca budu pripremljena i na one loše strane života, kao što je nepravda, gubitak voljenih osoba ili bilo koja druga teška situacija.
Sve češće slušamo kako su nam deca neodgovorna i neposlušna, kako je sve veći porast maloletničke delikvencije. Zaista je čudno što se zgražavamo i krivimo samo medije i društvo. Kako to da nikad nismo mi u pitanju, niti naša deca. Sve su to tamo neki “slučajevi”, jel?
Kada hoće srce da nam prepukne, a da nije neko naš najbliži ugrožen? Meni je stala knedla u grlu kada sam videla zastrašujuću fotografiju trogodišnjeg dečaka kako beživotno leži na obali mora. Htelo je srce da mi prepukne.