Već sam počela da mrzim svu tu tremu oko pripreme obroka i hranjenja dece. Bilo je suviše naporno biti roditelj i bez takvih otežavajućih okolnosti. Nisam htela da njihovo detinjstvo prođe kao moja noćna mora u kuhinji .
“Ne-moraš-da-pojedeš”
Naš novi sistem ne znači da on nikada ne izražava negodovanje i ne kaže “bljak” ili tvrdi da on neće da jede ništa. Ne, to se još uvek dešava. Baš pre neki dan me je pogledao i rekao ljutito gledajući svoj tanjir: “Hej, hteo sam ukusnu večeru”. Ta rečenica me zamalo bacila histeričnu na pod sa sve hranom, jer sam provela sat vremena za šporetom spremajući je. Ali, svaki put kad kaže “bljak” ili “ja to ne želim”, ja mirno kažem, “Ne moraš da pojedeš,” i pojedem svoj obrok u miru.
Najveće otkrovenje je što je,đ Sater kao stručan nutricionista dao dozvolu da zaustavim juriš na mog sina i prestanem da navaljujem da jede – čak, zaista, i da prestanem da pratim šta i koliko jede. Zato je naš obrok prestao da bude napet i dramatičan, a ja sam svojim primerom uživanja u obroku postigla više nego prisilom.
To je takođe zaustavilo i mučenje zvano – šta da skuvam sutra . Ja kuvam šta god hoću da jedem, a ako moj sin ne želi da proba, to je do njega – uvek je tu još nešto što sigurno hoće. Dešava se da, samo zato što sam jelo iznela po ko zna koji put na sto bez prisile, on proba i shvati – da mu se dopada.
Ovaj sistem potpuno eliminiše borbu za vlast koja ide zajedno sa “pridobijanjem dece da sve jedu.” On takođe omogućava deci da obrate pažnju na signale sitosti, da prate svoje telo.
Ispostavilo se da moj sin ne jede uveče uopšte, nikada, bez obzira na to šta se iznese na sto. On jednostavno nije gladan u večernjim satima. Zato se trudim da ručak bude hranljiv i ne brinem mnogo za večeru.
Naravno, nije sve savršeno. Često napravil nešto što nikom ne bi poželela da proba. Volela bih da smo svi malo više avanturistički nastrojeni sa novim namirnicama. Isto tako, nismo svi uvek tu za taj porodični obrok, ali ukupan učinak ovog sistema je odličan.
Ključna stvar je u tome što hranu deci više ne nudimo kao nagradu ili kaznu, što mislim da predstavlja problem roditelja ovog veka.Nema ucena, uslovljavanja, pretnji i pritisaka. Na kraju krajeva, ako nešto ne želi, možda njegovo telo sa razlogom šalje signal otpora protiv te namirnice.
“Ne moraš da pojedeš”, ta rečenica, blago izrečena, potpuno je promenila moj život. Ja je koristim na našem drugom sinu, sa velikim uspehom. Ponekad ne pojede ništa, i budem u iskušenju da mu ćušnem par kašičica u usta dok gleda televiziju. Ali, uspem da se obuzdam – najzad, ne-mora-to-da-pojede.
Prevela: Jasmina Jovanović
Izvor. The Mid
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: TANJIRIĆ
Domaće kašice ili kupovne kašice?
Piše: Jelena Smiljković Nikolić Svaki roditelj želi da se njegovo dete ispravno hrani i to želi da mu pruži. Šta svako od nas smatra zdravom ishranom zavisi od informisanosti, stečnih vrednosti, ličnih...
Moja kravica jogurt – ukus oko koga se svi slažu
Kompanija „Imlek” organizovala je gastronomsko druženje sa predstavnicima medija u restoranu Mala fabrika ukusa, posvećeno maštovitom kombinovanju različitih ukusa hrane uz Moja Kravica jogurt. (more…)
Četiri čarobne reči koje će okončati probirljivost kod dece
Piše: Li Anderson Kada je moj stariji sin napunio 18 meseci, prestao je da jede ono što sam mu spremala. Uvek bi napravio pometnju u vreme obroka, pokazujući na plakar...
Džejmi Oliver: Ako su vaša deca izbirljiva…
Poznati kuvar i otac četvoro dece, Džejmi Oliver, ima nekoliko saveta kako da navedete izbirljive mališane da jedu (skoro) sve. (more…)
1 komentar.