Postoje dokazi da neka forma svesnog iskustva postoji od samog rođenja, a možda čak i u kasnoj trudnoći, otkrila je međunarodna grupa istraživača sa Triniti koledža u Dablinu i kolega iz Australije, Nemačke i SAD-a.
Ovi nalazi, objavljeni u recenziranom časopisu Trends in Cognitive Science, imaju važne kliničke, etičke i potencijalno pravne implikacije, prema autorima.
U studiji pod nazivom „Svest u kolevci: o nastanku iskustva novorođenčeta“, istraživači tvrde da je, razvijajući se, mozak novorođenčeta sposoban za svesna iskustva već pri rođenju, te da ona mogu ostaviti trajan utisak na razvoj njihovog osećaja za sebe i razumevanje okoline.
Tim je činila grupa neurologa i filozofa sa Univerziteta Monaš u Australiji, Univerziteta u Tibingenu u Nemačkoj, Univerziteta u Minesoti u SAD-u i Triniti koledža u Dablinu.
Iako smo svi mi nekada bili bebe, svest novorođenčeta ostaje misterija, jer bebe ne mogu da nam kažu šta misle ili osećaju, objašnjava jedan od dva glavna autora rada, dr. Tim Bej, profesor filozofije na Univerzitetu Monaš (Melburn).
„Gotovo svako ko je držao novorođenče pitao se kako je to biti beba. Ali naravno da se ne sećamo sebe kao bebe, i istraživači svesti nisu usaglašeni oko stavi ++a da li svest nastaje ‘rano’ (pri rođenju ili ubrzo nakon toga) ili ‘kasno’ – sa godinu dana, ili čak mnogo kasnije.“
Kako bi ponudili novu perspektivu o tome kada se svest prvi put pojavljuje, tim se oslanjao na nedavni napredak u naukama o svesti. Kod odraslih osoba, neki markeri iz slikovnog snimanja mozga su se pokazali kao pouzdani u razlikovanju svesti od njenog odsustva, i sve više se primenjuju u nauci i medicini. Ovo je prvi put da je pregled ovih markera kod novorođenčadi upotrebljen za procenu njihove svesti.
Koautor studije, Lorina Naci, vanredni profesor na Školi psihologije na Triniti koledžu i lider Triniti grupe „Svest i kognicija“, objašnjava: „Naši nalazi sugerišu da novorođenčad može integrisati senzorne i razvijajuće kognitivne odgovore u koherentna svesna iskustva kako bi razumeli radnje drugih i planirali svoje odgovore.“
Rad takođe pruža uvid u to „kako je biti“ beba. Znamo da je vid mnogo manje razvijen kod beba u poređenju sa sluhom, na primer.
Osim toga, ovaj rad sugeriše da, u bilo kom trenutku, novorođenčad ima manje svesti o predmetima nego odrasli, i da im treba više vremena da shvate šta je pred njima, ali lako mogu obraditi raznolike informacije, kao što su zvukovi na drugim jezicima, u poređenju sa starijom decom.
Ova istraživanja o svesti i neurološkom razvoju imaju važne posledice za razumevanje početaka ljudske svesti.
Izvor: Detinjarije.com