Tužna, zaista tužna priča koja otkriva onu drugu stranu dojenja, onu kada majke zaista ne dobiju mleko, ali se zbog svog neiskustva i neznanja bukvalno plaše da bebi daju flašicu.
Nakon dugih pet godina žalosti i užasnog osećaja krivice nakon smrti njihovog tek rođenog sina Landona mama Džilijen Džonson konačno se odvažila da javno prizna svoju krivicu, samo da bi upozorila i druge majke na jedan “večni” problem koji mnoge mame i medicinsko osoblje rešavaju dohranom, flašicom. “Pet dugih godina žalim i stidim se, ali više me ne zanima hoće li neko da me osuđuje ili ne. Došlo je vreme da ovo ispričam jasno i glasno.”, napisala je mama uz objašnjenje da je njihova beba odmah po porođaju jako glasno tražila svoju hranu tako da je prvih sati konstantno plakala i pokušavala da se najede. “Primijetila sam i sama da mi mleko još nije naišlo, ali babice su me tešile da se ništa ne brinem – samo nek ne odustajem.”
I nije odustajala, uprkos bolovima i lekovima nakon carskog reza. Prva 24 sata života njene beba je doslovno 9 sati provela na njenim grudima. Ako nije vukao, onda je plakao, a čak i nakon što se majka počela da se žali da mleka nema, čak i nakon što su pedijatri shvatili da beba ne dobija, već gubi na težini – sve su to smatrali normalnim pa su mamu i malenog Landona za manje od tri dana otpustili kući.
I dalje su je hrabrili rečima da će mleko naići i da treba samo da ga doji.
Budite bez brige, naići će
“Trebalo je već tada da znam da je moj instinkt ispravan, ali kako da ga slušam kada sam bila mlada mama, bez puno saznanja kako to s dojenjem zaista ide. Znam za primere “lošeg” mleka, znam da mnogim mamama mleko jednostavno ne nailazi, ali mi je u glavi stalno bila njihova uteha, da je skroz normalno da je beba zaista stalno na sisi. Neke bebe jednostavno tako funkcionišu pa je i ova mama, bez ikakvih dodatnih informacija, jednostavno nastavila da doji svog sina u nadi da će se maleni konačno propisno nahraniti.
“Toliko sam želela da sve bude prirodno, kako treba. Čak smo izabrali i bolnicu u kojoj ću se poroditi zato što se u njoj propagira prirodno hranjenje i zaista nisam slutila šta bi moglo da se dogodi.”, priznala je ova tužna mama čije će iskustvo možda pomoći i drugim mamama da ipak dva put promisle ako se ikada nađu u sličnoj situaciji.
Dehidracija, srčani napad, oštećenje funkcija mozga
Jer naime – njihov maleni Landon je na kraju umro, a sve se dogodilo u tako kratkom roku. Kako je izjavila medijima, tokom 12 sati nakon dolaska kući Landon je sisao i sisao, pa je na kraju, zbog nedostatka mleka, toliko dehidrirao da je doživio srčani napad usled dehidracije, a potom je nastupilo i kobno oštećenje mozga.
Koliko god je mami bilo teško da priča o tim trenucima, ispričala je da je beba konačno zaspala usred hranjenja. Mislila je da se konačno nahranio i umorio, ali mališan je odjednom izgubio puls i poplaveo. Hitno su ga odvezli u bolnicu gde je na aparatima živeo još 15 dana, ali je oštećenje mozga nažalost bilo preveliko za oporavak.
Tek tada jedna mi je sestra s neonatologije dala savet – da sam to barem znala ranije. “Dojka je naravno dojka, ali ako niste sigurni da beba dobro jede imajte bočicu pri ruci. Tako ćete barem znati koliko je pojeo, i sami zaključiti da li je plač novorođenčeta zaista opravdan ili će sve za koji dan polako doći na svoje mesto.”
Da su mi to barem ranije rekli, da su mi savetovali bočicu, da sam mu dala bočicu, moj mališan bi danas slavio peti rođendan.
Tužna, zaista tužna priča koja otkriva onu drugu stranu dojenja, onu kada majke zaista ne dobiju mleko, ali se zbog svog neiskustva i neznanja bukvalno plaše da pruže bebici flašicu u strahu da će tek tada stvoriti još veći problem.
Izvor: Index.hr
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: BEBOLOGIJA
Zašto ne dojim? Imam svoje razloge i ne moram da ti ih kažem
Piše: Jovana Papan Jednom davno sam naišla na ovo poređenje: kad postanete roditelj, kao da se ono veliko Sauronovo oko iz Gospodara prstenova odjednom okrene prema vama i...
Trudnoća i verovanja kod amazonskih Indijanaca: Jedna majka, mnogo očeva
Brazil je velika južnoamerička zemlja koja u sebi objedinjuje mnogo različitih zajednica. Plemena Amazonije predstavljaju pravu riznicu tradicija i rituala, među kojima značajno mesto zauzimaju i prakse vezane za trudnocu...
Ne volim da budem trudna i ne izvinjavam se zbog toga
Postoji ta romantizovana predstava kakva trudnica treba da bude i kako da se ponaša. Žena bi trebalo da bude opčinjena čudom koje se dešava u njoj i potpuno zaljubljena u...
Zašto majke celog sveta nose decu na levoj strani?
Kada majka podigne dete, u velikoj većini slučajeva, drži ga na levoj strani tela. Ovo ponašanje zajedno je ljudima i drugim primatima, a nova istraživanja pokazuju da je tipično i...
Nebuloza! Hoćete da kažete da su nepuna tri dana nakon carskog reza porodilju otpustili iz bolnice i to bez uputstava šta da radi jer joj mleko nije nadošlo, sa rečima samo ti budi uporna? Čitam članak nekoliko puta, i ne verujem šta čitam.
Mene su u USA dan posle carskog pustili kuci takodje sa malo informacija i naravno ne postoji dolazak patronazne sluzbe na kucnu adresu. Tako da u pricu oko propagiranja dojenja i otpustanja kuci brzo posle carskog verujem
Slažem se, čudno je skroz, pogotovo što bar u Srbiji dovode skroz situ decu na podoj ili ti prvo dozvole da nahraniš dete pa ako ne ide – onda ga oni nahrane. Skroz mi je suludo da je ovako nešto moglo da se desi. U današnje vreme bar postoje forumi, blogovi, članci, školice za trudnice prvenstveno, gde se mogu dobiti informacije i dalja uputstva za život sa malom bebom.
Ja verujem da je tako. Jer je to tako i u Srbiji. Tri dana nakon carskog te puste kuci. Navodno imas mleka… budite uporni… i ajd zdravo.
Ne znam gde u Srbiji puštaju nakon tri dana. Ja sam ležala šest dana i do poslednjeg dana su dete hranili pomoću flašice dok se nisam snašla sa silikonskim bradavicama, naravno uz obavezno merenje pre i nakon obroka. Prilično broj žena je imao problema sa dojenjem i cenim da tako nonšalantno otpuštaju porodilje, to bi bio masovan pomor beba.
Na žalost, ovakve stvari su moguće pre svega zato što majke više nemaju poverenja u svoj INSTINKT. Sluđene su silnim savetima. Ubedili su ih da je negovanje bebe kvantna fizika. Više ne smeju ni da nahrane svoje dete kad vide da je gladno, u strahu od autoriteta. Poznat je u nauci eksperiment u kome su obilčni ljudi bili spremni da na smrt muče druge ljude samo zato što su im doktori u belim mantilima to tražili a oni su bespogovorno slušali. Današnji čovek je uplašeno biće, dresirano da sluša. Pogledajte količinu žuči i agresije u komentarima na ovaj tekst na fejsbuk strani detinjarija, pa će vam biti jasno zašto žene više ne žele da rađaju. Ko bi se upuštao u to pa da mu gomila ludaka sedne na grbaču i govori šta treba da radi.