Dete mora da se pelcuje dok je još malo. Kako odrasta, ti pomalo kreneš da ga frustriraš, pomalo mu nešto ne daš.

Foto: Pixabay
Tolerancija na frustraciju znači trpljenje. Ako ne umemo da trpimo ne može nam biti dobro. Ono što trpimo je frustracija, a frustracija je neispunjena potreba. Kako razviti toleranciju na frustraciju, ili kako se ,,vakcinisati” na frustraciju, kako biti zadovoljan iako nisu sve potrebe zadovoljene?
Dete mora da se pelcuje dok je još malo. Kako odrasta, ti pomalo kreneš da ga frustriraš, pomalo mu nešto ne daš. I onda se ono malo nešto buni, ali pokupi one igračke. Jer nije njegova potreba da pokupi igračke. Njegova potreba je da razbaca igračke a vaša je potreba da ih pokupi. Ono se malo frustrira i buni, ali nauči lepo da trpi. Hoću slatko – ne može sine slatko. I tako mi njih malo kljuckamo sa nekim frustracijama, taman koliko treba. Jer šta radi vakcina – ona je isto što i bolest, samo razblažena, pa mu pomalo iritira taj imuni sistem. A kad bi pustili bolest u punom intenzitetu dobili bismo oboljenje a ne vakcinaciju. Isto je i u psihičkom životu. Kad bi mi decu traumirali frustracijama, mi bismo dobili bolest. Neki roditelji previše frustriraju decu, pa ih traumiraju, ne zadovoljaju njihove osnovne potrebe, a neki premalo frustriraju, pa imamo razmaženu i prezaštićenu decu.
Ili imamo osobe istraumirane od frustracija koje onda beže od svih situacija koje bi mogle da ih frustriraju, ili imamo razmažene, koji besne na svaku situaciju koja ih frustrira. Znate kako izgleda kad pošaljete razmaženo dete u školu. A oni tamo neće sve što on hoće pa nastaju problemi. Ni jedni ni drugi nemaju imunitet.
Nebojša Jovanović, psihoterapeut
Izvor: Nebojša Jovanović
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dok pakujem odeću koju ste prerasli…
Eto ga opet ono doba godine. Krevet u dečoj sobi prepun je letnjih stvari koje su izvađene iz ormana, a zimske iz vakuum vreća traže svoje mesto na polici. Okružena...
Kako sam, od vaspitačice mog sina, naučio šta znači biti DOSLEDAN roditelj
Bilo je to davne 2006. Zima, sneg, napolju smrzlo, a ja sam došla u vrtić da pokupim nastarijeg sina, Sema, koji je tada imao 5 godina. Moja prijateljica Laura i...
Plašiti mlad svet da je brak mrak a dete neka crna aždaja je krajnje nenormalno
Uloga oca u odgajanju deteta je važna. Balkanski mentalitet opravdava to na drugačije načine. Glavne rečenice su: Naspavaj se sad dok još možeš, nećeš stići oprati ni kosu, preteško je,...
Vedrana Rudan: “U kakvom vremenu živimo – svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema”
U kakvom ludom vremenu živimo? Svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema. Tako je govorio moj sin. Krešo se bacio na pod. Urlao je, valjao se po kuhinjskim...
Nema komentara.