Ne treba, naravno, posebno naglašavati kontradiktornu činjenicu da su se današnji vatreni kritičari obrazovanja iz vremena pre „bolonje” i sami obrazovali u sistemu za koji tvrde da ništa nije valjao, čime zapadaju u logički paradoks. Naime, ako obrazovanje u eri pre „bolonje” nije bilo kvalitetno, onda ne mogu biti kvalitetni ni argumenti onih koji danas kritikuju prethodni i u nebesa uzdižu sadašnji obrazovni sistem. Štaviše, prema logici stvari, njihovi argumenti moraju imati nekakav feler, a u velikom broju slučajeva i paradoksalan učinak. No, krenimo redom…
Prvi u nizu „argumenata” koje valja kritički proanalizirati jeste tvrdnja da su učitelji, nastavnici, profesori… u obrazovnom sistemu „pre bolonje”, decu opterećivali suvišnim znanjem – samim tim i nepotrebnim gradivom. (Obratiti pažnju na oksimoron „suvišno znanje”).
Da li je, međutim, bilo neophodno učiti decu koliko tona uglja izveze Kina tokom jednog meseca? Ili, gde se nalaze najznačajnija svetska nalazišta lignita?
Bio sam i ja đak sredinom osamdesetih, i kukalo se i tada kako su torbe teške (mada ja to nisam primećivao). Sećam se da je moj ranac jednom prilikom izmeren baš iz tog razloga, i imao je 6kg.
Ove današnje „torbe od 30 kila“, koliko su one tačno teške ? Čisto da znam o čemu razgovaramo.
Teške su 6 kg. Ravno. Đak prvak, nema nijedne suvišne stvarčice unutra (dakle, samo ono što učiteljica traži).
torba mog djaka prvaka je tezila kako koji dan izmedju 12-15 kg, ne racunajuci ipremu za fizicko koja nije mogla stati u ogromni ranac, vec se nosi u dodatnom „malom rancu za fizicko“. Sada je trecak, torba nesto malo manje teska, ali je bar on jaci i veci pa je lakse nosi 😉