
Piše: Dragana Vukajlović Krstović
Ranije smo pisali o uticaju čitanja na kognitivni razvoj deteta, ali sad ću se osvrnuti na još nešto što utiče na njega i to od prvog dana rođenja – dojenje.
Ovaj tekst će biti moja oda dojenju i svakoj ženi koja doji jer smatram da ne postoji veći izazov na samom početku majčinstva. Zbog dojenja, svaka žena treba da bude ponosna na sebe jer je svesno odlučila da ne spava, da se ne odvaja od bebe duže od 3h, da pazi šta jede, da se psihički izbori sa potencijalnim problemima. Ima još nekoliko izazova koje ću detaljno izneti, najviše iz svog iskustva.
Jedna od najdivnijih i najprirodnijih stvari nakon porođaja je dojenje. Najdivnija, jer vaša beba napreduje isključivo zahvaljujući vama. Najprirodnija, jer je glavna funkcija ženskih grudi upravo dojenje. Međutim, to najprirodnije sve češće se pretvara u najteže i zbog toga je poslednjih godina primetan pad dojenih beba.
Kako to kad je dojenje najprirodnija stvar na svetu i može da doji bilo ko?
Iako bi to trebalo da bude najzdravija i najjednostavnija prva hrana za naše bebe, sve više mama se opredeljuje za dohranu. Da li su zbog toga lošije od nas koje dojimo? Ne. Jer smatram da je u današnje vreme zapravo mnogo teže dojiti nego kad su naše mame i bake to radile. U ovom trenutku imam kod kuće bebu od tri i po meseca, koju uspešno dojim, ali sve ovo što ću napisati – lično sam prošla. Dvaput.
Krenimo od početka:
Verovatno znate da kad vas nešto tišti, kad ste fokusirani na neki problem, taj problem uglavnom krene da raste i deluje strašniji nego što jeste. Upravo je tako i sa dojenjem u današnje vreme.
Dojenje je prirodno, svaka žena odmah može da počne sa dojenjem. Ne.
Ako ne idete u školu roditeljstva, najčešće je prvi kontakt sa dojenjem nakon porođaja, još u porodilištu. Pucate od adrenalina i sreće kad vidite bebu, zatim od umora (jer svaki porođaj iscrpi organizam), a sigurno ste čuli da bi trebalo već u porodilištu, i to vrlo brzo nakon porođaja, da počnete da dojite bebu. Ne znate ni šta vas je snašlo, a već uzimate bebu i prinosite je sebi u nadi da će beba odmah da sisa i da će to da krene glatko. Neće. Nikome ne krene baš tako lako. Beba će instinktivno krenuti ka vašoj dojci, ali neće uspeti sama, moramo da joj pomognemo. I tu dolazimo do prvog izazova – kako da postavite bebu pravilno, kako da svoju bradavicu pravilno ubacite u njena ustašca, kako da… I retko kad ima ko da vam kaže, a kamoli pokaže. Porađala sam se u dva različita porodilišta, i u oba su bile sestre koje su me pitale da li znam šta treba da radim, prvi put nisam ništa znala (preskočila sam ta predavanja u školi roditeljstva, nažalost), babica je nekako na brzinu uzela bebu, nabacila je na moju bradavicu i otišla. Bukvalno. Tad sam imala sreće da je sa mnom u sobi bila mama koja se treći put porodila i zapravo mi je ona dala par saveta koje sam posle uobličila:
- Pritisnite kažiprstom i srednjim prstom oko areole i što veći deo bradavice stavite bebi u usta, polako i nežno. U suprotnom, beba će sisati skoro u prazno, bespotrebno vlažeći vaše bradavice što za vas znači bolne bradavice (tzv. ragade) vrlo brzo.
- Udoban položaj za sisanje je zapravo jako važan deo. I zbog ugla bebinih usta, i zbog vaše kičme.
- Velike su šanse da ćete u porodilištu morati da dojite ležeći na bok zbog rane od porođaja. Ako vam ne prija taj položaj (kao što nije ni meni), kad dođete kući pokušajte na nekoliko načina da dojite bebu i vidite šta vam najviše odgovara.
Crv broj 1: “Sigurno je gladna”
Dolazite kući, odlučujete da ćete je dojiti na zahtev, i vrlo brzo beba počinje da plače. Vi je stavljate na dojku, ona sisa, mislite da je gotovo, beba i dalje plače. I onda kreće igra zvana “Sigurno je gladna!”, koju pokreću ukućani. I vrlo je normalno da je beba, novorođenče, često i gladna, ali hej – to je beba i ona ponekad jednostavno plače iz mnogo razloga, ali nije UVEK gladna. Međutim, ne vredi, ta rečenica vam se najbrže uvuče u glavu i krene da rovari. Svaki put kad beba zaplače vi prvo pomislite da je sigurno gladna iako ste je podojili pre 20 minuta. A ako vi to ne pomislite, neko će vam to već reći. Naravno, iz najbolje namere. Ali vas polako kreće da tišti ta rečenica. U međuvremenu, toliko često stavljate bebu na dojku, da je zapravo više na vama nego što spava. Samim tim, bradavice kreću jako da bole jer su popucale. A da, i ne spavate baš, je l’ da? Ali kad god zaplače, dolazi crv “sigurno je gladna”.
Većina, ako ne i svi roditelji, u početku koriste i dohranu s vremena na vreme i to nije smak sveta, dok god želite da dojite. Čak će vas i u porodilištu neretko ohrabrivati da obezbedite pakovanje dohrane kod kuće, za svaki slučaj. Kod mene je to išlo po sistemu triput dojenje, jednom dohrana. Pa se broj dojenja polako povećava i dohrana se ukida za bukvalno 3-4 dana.
Ali čekajte, idemo na sledeći izazov.