Aerodromi nemaju nikakav problem sa ljudima koji kasne. Niti ih zanimaju njihovi razlozi, objašnjenja i alibiji… Niti to kakvi su oni kao ljudi, kakve su im crte ličnosti i navike. Oni imaju vrlo jednostavna pravila.
Dođji brate tad… ostavi prtljag tu… i stani ispred aviona tad i tamo.
Ako ne stigneš – ništa lično, više sreće drugi put.
S druge strane…
Neki ljudi će uvek kasniti šta god se s njima dogovorili. To može biti privatni odnos ili poslovni. Potpuno je nebitno… Jednostavno nikada neće biti tu u dogovoreno vreme.
I to je svakako njihovo pravo…
Neki od njih će kasniti samo kod nas, a nikad na aerodrom, što dosta govori i o njima, ali ipak za nijansu više o nama – o tome koliko koliko smo im važni, koliko poštuju to što zajedno radimo i koliko im je do toga sveobuhvatno i stalo.
Dok su neki jednostavno nepopravljivo neodgovorni i neorganizovani, što je opet svačije neotuđivo ljudsko pravo, dok god je na njihovu ličnu štetu., naše je da budemo k’o aerodromi…
Pogotovo u poslovnim odnosima…
U privatnim još i možemo sebi dopustiti nekog VIP-ovca sa posebnim beneficijama i pravima – ukoliko je taj neko zaista i zaslužio taj status.
Eno Panelopa dočeka…
Stiže Odisej baš kad je i trebalo…
Vrlo je jednostavno…
I zaista nema puno boljih izreka od…
Fool me once… shame on you…
Fool me twice… shame on me…
Izvor: Dr Vladimir Đurić