Deca se često žale roditeljima da im je dosadno i traže od njih da ih zabave. Šta je to dosada i da li dete treba „spasavati“ od osećanja dosade i osmišljavati svaki njegov trenutak?
Piše: Dr Zoran Milivojević
Dosada je osećanje koje, kao i druga osećanja, ima svoju logiku i svrhu. Dosadu osećamo kada procenimo da se nalazimo u situaciji u kojoj ne možemo ostvariti ono što želimo. Neprijatnost dosade nas motiviše da se pokrenemo i napustimo situaciju u kojoj ne možemo ostvarivati svoje želje i odemo u neku drugu situaciju u kojoj to možemo. Ovu vrstu dosade, koja je povezana sa situacijama, nazivamo „situaciona dosada“.
“Kako je naš zadatak da pripremimo decu za samostalan život u ljudskom društvu, važno je da ih naučimo kako da podnose dosadu, kako da im ne bude dosadno, kako da na osnovu osećanja dosade otkriju šta je ono što žele.”
Međutim, ako bismo mi, kao odrasli, stalno napuštali situacije u kojima nam je dosadno, imali bismo mnoge negativne posledice. Kako je naš zadatak da pripremimo decu za samostalan život u ljudskom društvu, važno je da ih naučimo kako da podnose dosadu, kako da im ne bude dosadno, kako da na osnovu osećanja dosade otkriju šta je ono što žele.
Dosađivanje u simbiozi
Malo dete nije u stanju da upravlja svojim osećanjima. Ono je, u prve četiri godine, sa roditeljem u odnosu koji zovemo primarna simbioza, a za koji je karakteristično da dete doživljava sebe i roditelja kao jedno biće. Kada dete kaže: „Mama, meni je dosadno!“, ono traži od roditelja da ga zabavi, da mu ponudi neku aktivnost u kojoj će se osetiti prijatno. Dete misli da je roditelj kriv ako mu je dosadno i zato je u stanju da se ljuti na roditelja kada mu ne posvećuje pažnju.
U ovom periodu je sasvim u redu da roditelji zabavljaju dete, ali treba da znaju da je njihov pravi cilj da pomognu detetu da nauči da samo osmišljava svoje vreme.
Učenje samostalnog prevazilaženja dosade
Već pri kraju primarne simbioze, roditelji treba da uče dete da je ono to koje treba da, kada mu je dosadno, pronađe nešto što bi želelo i moglo da radi. Kada dete kaže da mu je dosadno, roditelj treba da odgovori: „A šta bi mogao/la da radiš sada?“ Tipičan odgovor deteta je: „Ne znam.“ Tada roditelj treba da nabroji nekoliko aktivnosti koje bi detetu mogle biti zanimljive i da mu prepusti da izabere. Na ovaj način ga roditelj uči kako da razmišlja kada oseti dosadu, da sebe zapita šta bi moglo da radi, a zatim da izabere – da se odluči za jednu od aktivnosti.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Grešite, niti su sve žene iste, niti su svi muškarci isti. Mi biramo iste.
"Kad vidite, recimo, da ljudi ulaze iz jedne veze u drugu, iz jednog braka u drugi brak i da uvek imaju isti komentar, tipa: 'Sve su žene iste' ili 'su...
Ranko Rajović – U škole se mora vratiti osmeh, a izbaciti stres
Teško je uskladiti sad i obaveze i časove u igru. Ali evo primera, dajte onda - paukova mreža, čarobna linija da vode loptu... Mada neko kaže - pa to nije...
KADA LENJOST NIJE LENJOST Odbrana iscrpljenih, izrabljenih i prezaposlenih
Šta lenjost zaista jeste, a šta lenjost nije? Da li je rad zaista centralni deo našeg identiteta? Zašto se marljiv rad nagrađuje a i sama potreba za odmorom smatra sramotom?...
Snežana Golić: Kako pomoći tinеjdžеrima sa manjkom ambicioznosti
Široka lеpеza ponuda u 21. vеku prеlеpa jе za nеkog ko jе slobodan, ali vеoma strеsna za onog ko jе vaspitan da idе samo u jеdnom smеru, dodajе sagovornica. Nеki...
Mislim da razmazena deca “krive” roditelje za to sto i mje dosadno, ocekujuci da ce ih oni zabaviti.