Kroz dirljiva pisma jedne blogerke, saznajte šta bi majke koje nisu zaposlene poručile svim mamama koje rade i obratno.
Pismo zaposlene majke nezaposlenoj
Draga nezaposlena mama,
Mnogi ljudi se pitaju šta ti radiš svakog dana. Ja znam šta je to što radiš. Znam, jer sam i sama majka i izvesno vreme sam i sama to radila.
Tvoj posao je neplaćen i često za njega ne dobiješ čak ni zahvalnost, počinje od trenutka kad se probudiš, ali se ne završava kada odeš na spavanje. Ti radiš i vikendima i noću, kraj radnog dana ni ne primetiš. Znam da ti nagrade za to donose radost, ali ih je tako malo…
Znam i to da retko popiješ šolju kafe ili čaja. Znam da je tvoja pažnja nepodeljena, već se samo šeta od jednog trenutka ka drugom, kao i to da ne možeš da računaš da ćeš bez prekidanja ispuniti neki zadatak. Znam da nemaš vremena da odmoriš, osim ako si roditelj jednog deteta koje spava preko dana.
Poznati su mi izazovi s kojima se nosiš svakog dana, obično bez podrške. Napad besa, privikavanje na nošu, borba tokom obroka, hrana na podu, crteži po zidovima, rivalstvo između brata i sestre, to što beba ne prestaje da plače… Čini se da je tvoj posao neprekidan, kao beskonačni krug – kupuješ hranu, pripremiš hranu, pokušaš da nahraniš decu, očistiš pod, opereš sudove, a potom sve to ponoviš tri sata kasnije.
Znam da maštaš o tome da imaš makar jedan sat samo za sebe, da jedeš na miru ili dremneš. Znam da se ponekad zapitaš da li je sve vredno truda i osetiš zavist na prijateljice koje odlaze na pauzu za kafu. Znam i da ponekad, kada tvoj partner dođe s posla, želi da prilegne baš u trenutku kada ti je potrebno najviše pomoći, što te dovodi do suza.
Znam da te mnogi ne razumeju jer shvataju koliko je teško samostalno brinuti o maloj deci. Svi te zamišljaju kao nekoga ko dan provodi u ispijanju kafa dok se deca tiho igraju. Znam i da ti nedostaje finansijska nezavisnost , da ti je smešno radovanje petku – za tebe ne postoji ni petak, ni pauza. Znam da mnogo ljudine razume važnost onoga što radiš, jer radiš posao u sopstvenoj kući.
Nezaposlena mama, ne znam kako ti to uspeva.
Divim se tvom beskonačnom strpljenju, tvojoj sposobnosti da se sa svim nedaćama radnog dana suočiš nasmejana i uneseš radost u živote svoje dece. Divim se i tvojoj predanosti tome da neprestano budeš prisutna u životima dece, čak i onda kada to nije lako. Divim se tome koliko radiš, iako ne očekuješ nagradu, nikakvo unapređenje, slavu ili platu. Znam da želiš da se tvoja deca osećaju važno i voljeno i, Nezaposlena majko, pomažeš im u tome najbolje moguće.
Želela sam samo da znaš da razumem. Obe smo majke. I ja znam.
Pozdrav i rovova,
Zaposlena mama
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Nema komentara.