Koliko nas roditelji stvarno mogu pokvariti/popraviti?
Foto: Freepik
Piše: Brankica, ćerka
Sigurna sam da su oboje radili najbolje što su znali. Ali tu je upravo i problem. “Mi smo takvi kakvi smo” je rečenica koja otvara razna vrasta pakla. Roditeljstvo je proces koji traži stalni rad na sebi. Bile smo site, lijepo obučene i nimalo u kontaktu sa sopstvenim emocijama. Bile smo odlične u školi, sa 6 sam znala kako se mota sarma, ali nisam znala smijem li biti tužna i jesu li suze u redu. Znala sam da me tata voli najviše na svijetu i da ta strogoća koju je pokazivao je dio te ljubavi.
Od mene se očekivalo, ili sam bar mislila da jeste, jer se emocije nisu pretvarale u riječi, samo u nagađanja, da budem najbolja u svemu. Sve drugo mi je obezbijeđeno, zašto ne bih.
Nema najboljih, samo tužnih i umornih.
Ta Brankica je naučila od svojih roditelja koliko su granice važne i koliko se može biti roditelj koji više brine o tome jesu li djeca srećna i mirna od toga šta je u knjižici.
Piše: Brankica, majka
Biti roditelj je najteža i najljepša stvar na svijetu. Kad sam ja svoju Nadeždu pitala, nakon što sam jedva oprostila majci, ima li šanse da ja nešto ne pokvarim kod Lole, ona je rekla: “Gotovo je nemoguće ne pogriješiti u odgoju. Voli je, slušaj sve što kaže i razgovaraj s njom. Nešto mora i sama.”
Balans između “nisam samo njena majka i ne želim da joj budem teret” i “ja sam te rodila, ja ću ti i objasniti život” je olimpijska disciplina. I kad znaš da radiš najbolje što možeš, nekako je to uvijek malo.
Mnogo je lakše bilo kriviti roditelje, i ovog što je ostao i nju koja je otišla, dok nisam i sama postala majka.
Jeste, ja ću bolje. Bolje od onog što mislim da su oni mogli.
Jeste, možda su i oni tako mislili.
Jeste, za 20 godina i Lola će za mene reći: Mogla si bolje.
Ja sam za to da probamo da radimo najbolje što znamo. I za njih i za sebe.
Je li to bilo najbolje i za one koje smo rodili? Vrijeme će pokazati.
Voljela bih da prvo sa svojih leđa mogu skinuti taj stalni teret mogućnosti da nešto radim pogrešno. Radim, pomirimo se s tim. Iz najveće ljubavi.
Uostalom, ima terapeuta koji popravljaju roditeljske greške izvrsno. Moraju i oni od nečeg da žive ♥️
Izvor: Brankica Raković
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Nema komentara.