Kako je izgledalo vaše detinjstvo i prvi koraci u svetu muzike?
Odrasla sam u maloj sredini okružena prirodom, životinjama i velikim brojem vršnjaka sa kojima igri nikada nije bilo kraja. Muzika je od samog početka bila sastavni deo mog odrastanja, s obzirom na činjenicu da gotovo svi u mojoj porodici poseduju dar za muziku. Tako sam i ja od najranijeg detinjstva pevušila uz dedinu harmoniku i učila prve plesne korake uz tatine folkloraše. Smatram da sam imala izuzetno srećno i ispunjeno detinjstvo uprkos činjenici da je naglo prekinuto ratnim dešavanjima. Tome pre svega mogu da zahvalim mojim roditeljima koji su sve činili da moja sestra i ja što bezbolnije preživimo strahote rata kada su granate odnosile živote nedužnih civila na svakom koraku.
Kao dete, koja muzika vas je najviše privlačila i koliko mislite da muzika utiče na detinjstvo?
Odrasla sam u kakofoniji dečijih pesmica, izvorne, folklorne, duhovne, domaće i strane pop muzike osamdesetih, ali me je prvi slučajni susret sa glasom za mene i do danas neprevaziđene Marije Kalas opredelio za buduću karijeru. Eto koliko muzika može da utiče na detinjstvo!
Danas se kroz svoj rad susrećete sa decom kao publikom. Kakvi su kao slušaoci i koja je razlika između „male“ i „velike publike“
Deca su možda „mala“ publika ali su definitivno veliki izazov jer su neposredni u svojim reakcijama na ponuđeni sadržaj i veoma burno reaguju i kada im se nešto svidi ali i kada negoduju. Zato se veoma trudim da im svojom interpretacijom zadržim pažnju.
Kakav je vaš utisak, koliko danas deca imaju prilike da razvijaju muzički ukus i šire svoje „muzičke vidike“?
Smatram se privilegovanom što sam imala prilike da učestvujem u nekoliko edukativnih programa koji su za cilj imali da deci najmlađeg uzrasta približe divan svet operske i klasične muzike. Smatram da je obaveza institucija ali i pojedinaca da deo svoje energije i profesionalnog angažmana posvete pedagoškom radu u cilju odgoja nove publike ali i novih mladih kolega. Kada vidite kako dečica reaguju na radnju na sceni, a u pitanju je Mocartova opera “Čarobna frula”, u čijoj skraćenoj verziji igram u Madlenianumu, srce vam je ispunjeno što se bavite tako uzvišenim poslom.
Pažnju mladih privukli ste i svojim nastupima u ulozi Harija Potera sa Beogradskom filharmonijom. Kako ste se našli u toj ulozi i kakve su reakcije publike na ove koncerte koji su već postali tradicija?
Mislim da tajna uspeha fenomena Harija Potera leži u činjenici da uz ovaj serijal i odrasli podetinje. I ja sam jedan od velikih fanova družine iz Hogvortsa pa sam se sa lakoćom i velikim predznanjem upustila u ovu muzičku avanturu sa Beogradskom filharmonijom. Ovo je jako dobar primer muzičke edukacije gde se uz deci dobro poznatu priču na prijemčiv način upoznaju i svi instrumenti koji čine jedan veliki simfonijski orkestar. O uspehu i pozitivnim reakcijama najmlađe publike najbolje govori da je na izvođenju u januaru bilo više od hiljadu i po mališana, u sali čiji je kapacitet inače oko devetstotina mesta.
Trenutno pripremate solistički koncert, kakav repertoar slušaoci mogu da očekuju?
Sam naziv koncerta „muzički kaleidoskop“ upućuje na veliki šareniš žanrova i stilova u kojima sam se oprobala u dosadašnjoj karijeri ali i onih kojima tek težim. Tako će se na repertoaru koncerta naći operske arije, songovi iz mjuzikla, tango, ruske romanse, gospel, pop i džez standardi. Solistički koncert 25. februara u Madlenianumu je veliki izazov za mene ali ga očekujem sa nestrpljenjem i bez straha, jer će mi podrška na sceni biti drage kolege sa kojima sam i ranije mnogo puta sarađivala i koje su se svesrdno odazvale mom pozivu.
Razgovarala: Jovana Papan
Izvor: Detinjarije.com