Ono što je u Rusiji dobro je taj „sovjetski način“ koji se sačuvao. Ta strogost i pravila, u ravnoteži sa nežnošću i brižnošću.
Nedavno si na jedno od snimanja otputovala sa bebom od 4 meseca, i to na Tajland? Kako je to izgledalo?
To nije prvi put da sam vodila dete na snimanje, ali Gvozden i Vida su bili samo na snimanjima u Moskvi, a Varvara, eto, čak na Tajlandu. Trebalo je da otputujem na dve nedelje na Tajland, jer su spotovi bili takvi da su nam bile neophodne takve lokacije, a moje prisustvo na snimanju je bilo neophodno. Pošto dojim, povela sam Varju sa sobom. Ranije nisam nikada putovala sa decom tako daleko, i da, plašila sam se da će biti naporno i bebi i meni. Ali nije bilo. Bilo nam je, zapravo, baš veselo. I niko se nije posebno začudio što je kreativni direktor sa bebom u rukama. A Varvara je bila dobra, jer njoj je upravo najvažnije da je kod mene u naručju.
Kako bi opisala svoj stil vaspitavanja i šta misliš o načinu na koji se danas ophodi prema deci?
Ja ne znam kakav je moj stil vaspitavanja, ja sam prosto mama. Nisam čitala nikakve knjige o roditeljstvu i ne mislim da je vaspitavanje dece nauka. Instinktivno se oslanjam na to kako su mene i moju braću vaspitavali naši roditelji. Oni su, po mom mišljenju, to uradili dobro. A danas je od toga kako se društvo ophodi prema deci, možda gore to kako se ophodi prema roditeljstvu.
Da li i kako pokušavaš da utičeš na usmeravanje interesovanja svoje dece, izgrađivanje njihovog ukusa?
Da, ja svesno utičem na njihova interesovanja i na izgrađivanje njihovog ukusa, to je neminovno i normalno. I nisam jedina, na moju decu, na razvoj i usmeravanje njihovih interesovanja i izgrađivanje njihovog ukusa, utiču i svi oni sa kojima se susreću (i sve ono sa čim se susreću). A, pošto su to moja deca, svi ti uticaju potpadaju pod moju odgovornost.
Imate li u kući podelu obaveza, i šta su dečije dužnosti?
Pa, postoji neka vrsta podele obaveza, mada nikad nismo baš seli i konkretno pobrojali sve obaveze i raspodelili ih na sve nas. Ja volim da budem kod kuće i da svašta radim po kući, volim sve kućne poslove i obaveze, te svakodnevne stvari. To i jeste život. Deca imaju svoje dečje dužnosti. Spremaju svoje igračke, drže svoje stvari u redu, sklanjaju za sobom posle jela. Vole sebi da spremaju doručak, ili da pomognu u njegovom pripremanju, ako baš ne mogu sve sami. Oni vole da pomažu, vole da rade.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Razvedena majka nije jadna žena. Ona je žena borac. Umesto što je ogovarate, poštujte je
Niko ne želi da mu se desi razvod. Razvod je poraz. Poraz nade, poraz truda, odustajanje od neke osobe koju si pre toga tako voleo. Ali razvod je ponekad nužan....
Nema komentara.