Tijana Vraneš je psiholog psihoterapeut, mama dva dečaka i autorka novog priručnika za roditelje u izdanju Kreativnog centra “Prva godina u džepu”. Tim povodom, sa autorkom smo ragovarali o njenoj knjizi, zamišljenoj kao pomoć mladim roditeljima da što lakše i što bezbrižnije prođu kroz period od bebinog prvog plača koji se…
– Kako ste došli na ideju da napišete ovaj priručnik?
Knjiga je nastala neplanirano, i na neki način čak stihijski. Kada sam rodila prvog sina, pristupila sam tom zadatku prilično štreberski i temeljno, tako da su uskoro mnoge moje poznanice i prijateljice, mlade majke, počele da traže od mene savete, i to ne samo vezano za emocionalni razvoj beba, već i za druge teme koje inače okupiraju mlade roditelje. Pošto se ispostavilo da sam uglavnom uspevala da im pomognem, počela sam da neke od tih preporuka i zapisujem, a kada sam po drugi put ostala u drugom stanju, odlučila sam da na jednom mestu saberem sve značajne teme koje se tiču prve godine života. Nisam imala neki konkretan plan niti strukturu, jednostavno sam pisala sve ono što je meni u toku te prve godine predstavljalo važnu temu ili izazov, dakle sve one stvari oko kojih sam i sama najviše „lupala glavu“.
– Po čemu se on razlikuje od drugih sličnih knjiga?
Čini mi se da priručnici o roditeljstvu uglavnom daju vrlo konkretna uputstva i instrukcije, koji za mnoge roditelje mogu biti vrlo korisni, a nekada čak i spasonosni. Međutim, postavlja se pitanje šta ćemo sa onim roditeljima i bebama kod kojih ta uputstva jednostavno ne upale? A ima i takvih. Uvek ima takvih. Razlog je taj, što je svaka beba zaista posebna. Ono što je možda vrlo efikasno rešenje za milion drugih beba, uopšte ne mora da znači da će biti imalo primenjivo na vašu bebu… i onda se roditelji često osećaju zabrinuto, tužno, pa možda donekle i neuspešno. Ja sam pokušala da u knjizi ponudim neka moguća rešenja za uobičajene probleme u ovom periodu, ali sam akcenat stavila na činjenicu da ne postoji unverzalan recept i da je jedini ispravan i provereno dobar pristup taj, da roditelj prati svoje dete i svoj osećaj.
– Iako ste knjigu nazvali “mehurićem u okeanu majčinske solidarnosti”, u njoj posvećujete dosta pažnje i tatama. Priznajete da ste i sami bili skloni da u početku svom mužu nametnete ulogu asistenta, a da ste zatim vodili ljutu bitku za titulu boljeg roditelja. Koliko žene sebi odmažu time što pokušavaju da proglese za jedinog merodavnog roditelja, odbijajući mešanje očeva?
To je, čini mi se, čest obrazac. Deklarativno očekujemo od muževa da se aktivno uključe u negu bebe, ali ih ipak na neki način u tome i osujećujemo, jer mi uvek umemo bolje, više, spretnije… Kako beba raste, majke često sebe stavljaju u ulogu posrednika u komunikaciji između deteta i njegovog oca, večito objašnjanavaju u najsitnije detalje kako treba postupati sa bebom, prekorevajuci muža ukoliko ne ispuni zadate instrukcije, „prevodeći“ mu bebine potrebe i obučavajuci ga kako na njih da odgovori. Na taj način otac praktično i ne dobije fer priliku da postane vešt i kompetentan roditelj, ali, što je još važnije, u toj raspodeli najviše gubi samo dete, kome je potrebno da razvija direktan i autentičan odnos sa svakim od roditelja.
– Čitajući knjigu, stekla sam utisak da ne želite da roditelje opteretite nerealnim zahtevima ili da ih zaplašite strogo naučnim tonom. Da li vam smeta kod savremene literature za odgajanje dece to što često nameće model savršenog, bezgrešnog roditelja?
Da, mislim da je to priličan problem. Čak i kada se takav model ne nameće eksplicitno, ta ideja često, makar diskretno, provejava kroz različite preporuke vezane za roditeljstvo. Puno je zahteva, puno zabrana, puno imperativa i upozorenja… mislim da roditelji u celoj toj zbrci lako steknu utisak da mogu nehotice da upropaste dete, da svakodnevno mogu grdno da izgreše i da to može imati dalekosežne i nesagledive posledice po budućnost njihove dece. Činjenica je, međutim, da svi mi, kao roditelji, na ovaj ili onaj način grešimo i da te greške, pod uslovom da su sporadične i nenamerne, u većini slučajeva nikako ne naškode detetu. Deci nije potrebna savršena i bezgrešna majka, vec majka koja je spontana, prirodna, i zainteresovana za njih.
– Knjiga obiluje referencama na Vaše roditeljsko iskusvo. Dok ste je pisali, da li ste se više oslanjali na Vaše profesionalno znanje psihologa ili na znanja stečena praksom?
Ne mogu da razdvojim te dve stvari. Oslanjala sam se i na svoje iskustvo i na svoja znanja, ali ne uvek u istoj meri. Često je moje iskustvo bilo oblikovano nekim prethodnim znanjima i uvidima u oblasti psihologije, ali i obrnuto – nekada su i neočekivana iskustva u odgajanju moja dva sina bacala novo svetlo ili menjala neke moje stavove koje sam prethodno izgradila čvrsto se oslanjajuci samo na teoriju.
– Da li ste imali prilike da čujete reakcije novopečenih roditelja na vašu knjigu?
Još uvek nisam, ali se nadam da ću uskoro biti u prilici da ih čujem. Moja želja je bila da ovom knjigom pomognem roditeljima da lakše nađu put kroz najčešće dileme u toku prve godine bebinog zivota, nekim konkretnim savetima i preporukama koji su meni lično bili od koristi. Ali istovremeno mi je cilj bio da malo spustim tenziju koja prati ovaj period, budući da smo često skloni da previše brinemo i dramatizujemo neke stvari koje će svakako proći same od sebe, ili, čak i ako ne prođu, neće imati nikakve ozbiljne posledice ni po nas ni po naše dete.
– Majka ste dvoje dece, šta možete da poručite roditeljima koji se dvoume da li da prošire porodicu?
To stvarno mora da bude lična odluka. Lako je reci „lepše je odrastati u društvu“, „brat/sestra su najveće bogatstvo“, ali postoje uvek neke specifične okolnosti koje tu odluku mogu da otežaju. Ne mislim pritom na finansijski momenat, koji je de facto čest motiv za odlaganje ili odbacivanje odluke o proširenju porodice. Mislim pre svega na rađanje dece zbog pritiska okoline, jer „tako treba“, jer „kad ćete ako nećete sad“ itd. Mislim i na one situacije kada se drugo ili treće dete rađa jer je brak u krizi, pa se roditelji nadaju da će rođenje nove bebe na neki način da ih ponovo zbliži i reši njihove probleme. To nikada nije dobro rešenje. Bračne probleme partneri treba da rešavaju jedno sa drugim, ne uz pomoć bebe. Dakle, moje misljenje je da beba koja se rađa treba da bude željena i da takve odluke ne treba forsirati niti ih donositi na osnovu pogrešnih motiva.
– Možete li u jednoj rečenci da sažmete šta je ono najvažnije što roditelj treba da prenese svom detetu?
Najvažnije je da mu omogući da se oseća sigurno i voljeno. Da dete razume da će roditelji biti tu onda kada mu budu potrebni. To je poruka koju možete i treba da prenosite svojoj bebi bukvalno od prvog dana.
Razgovarala: Jovana Papan
Prva godina u džepu
Ova knjiga treba da pomogne mladim majkama (ali i očevima) da što lakše i što bezbrižnije prođu kroz period od bebinog prvog plača koji se začuje po dolasku iz porodilišta do detetove prve godine. U knjizi se nalaze saveti o tri najvažnija aspekta odgajanja deteta u toku prve godine: o ishrani, o tome kako obezbediti bebin zdrav emocionalni razvoj i o igri kao značajnom podsticaju razvoja.
Autor: Tijana Vraneš
Ilustrator: Milica Stevanović
Kreativni centar poklanja čitaocima Detinjarija 2 primerka knjige „Prva godina u džepu“.
Kako da učestvujete? Ostavite ispod teksta komentar i napišite na čije savete ste se najviše oslanjali kao novopečen roditelj?
Ne zaboravite da ostavite i svoju i-mejl adresu kako bismo mogli da vas kontaktiramo. Srećno!
Evo i rezultata prethodne nagradne igre Kreativnog centra. Ostavili ste 26 komentara, a primerak knjige „Prva pomoć za bebe“ osvojili su: rosicadzela@yahoo.com i ivkova@gmail.com.
Čestitamo dobitnicima koje ćemo kontaktirati radi dogovora oko preuzimanja nagrade. Ostalima želimo više sreće sledeći put. Ostanite uz Detinjarije!
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE
Kako uraditi domaći zadatak bez bitke u kući
Učitelj je rekao da je mom osmogodišnjem sinu za domaći dovoljno pola sata dnevno, ali je njemu redovno bio potreban jedan sat, pa i više od toga. Kukao je, žalio...
Knjiga „Kad stvari poljude“ u najužem izboru za Nagradu „Dušan Radović“
Zbirka pesama Dragane Mladenović Kad stvari poljude, u izdanju Kreativnog centra, našla se u najužem izboru za Nagradu Dušan Radović za 2023. godinu. Nagradu dodeljuje Biblioteka grada Beograda, a žiri,...
GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA – knjiga o hrabroj keruši Gabi, izdavačke kuće Pčelica
Nakon ovog romana snimljen je i dokumentarni film sa svedočenjima autora, ali i učesnika događaja opisanih u knjizi GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA. Autor Goran Marković otkrio nam je detalje o...
MOJA SRBIJA – promocija knjige Kreativnog centra u Biblioteci grada Beograda
O knjizi će govoriti: Simeon Marinković, autor knjige Moja Srbija u izdanju Kreativnog centra Smiljana Popov, novinarka, urednica TV emisijа Srbija za početnike i Beograd za početnike Aleksandar Saša Đorđević, vaspitač u vrtiću i osnivač klubića Moja...
jelicagm@gmail.com
Sve pohvale autoru ove divne knjige.
Slusala sam sebe i osluskivala sam potrebe deteta uz veliku pomoc i podrsku svog supruga…
Slusala sam sebe i osluskivala sam potrebe deteta uz veliku pomoc i podrsku svog supruga..
marijamaca86@yahoo.com
mamine savete i sopstvene emocije
inestasic@yahoo.com
mamine savete
ekulevska@yahoo.com
slusala sam sebe i mamu
mojkapric@yahoo.com
Ni na cija iskustva se nisam oslanjala. Svaki savet sam strpljivo saslusala. Mnogo znaci cuti tudja iskustva. Ali sam sve odluke donosila iskljucivo sama prateci neki svoj unutrasnji instikt. Za sad mislim da nisam pogresila.
gaga_vel@operamail.com
Na mamine savete
Oslanjala sam se samo na sebe i zdrav razum!
nina4n@gmail.com
Razgovarala sam sa mamom, prijateljicama, literaturom… ali smo sve odluke donosili suprug i ja, poznavajuci svoju bebu…
Na mamine i sestrine. hristi981@yahoo.com
Strucna literatura, mamini saveti i iskustva drugih mama.
dobrila.mijailovic@gmail.com
Oslanjala sam se samo na majcinski instinkt i potrebe svog deteta. Za neke nedoumice, informacije sam pronalazila na Internetu.
Rastko, čarobni dečak i gospodar naših života sa nama je već četvrti mesec! Radujemo mu se svakog dana i blagosloveni smo njime, ali da nije gugla…teško bismo se snašl, jer živimo sami i daleko od porodica! 🙂
Radovali bismo s i knjizi! Hvala unapred, ako nas “izvučete”!
Porodica “Rastkić”
miminejo@gmail.com
Oslanjala sam se iskljucivo na savete moje bebe 🙂
ah da, e-mail lilymarlenster@gmail.com
Citam komentare i divim se zenama koje su mogle da zanemare majke i svekrve… Meni su moje, zive mi i zdrave bile, sa prvim detetom glavu probijale svaki dan, i vise puta dnevno cinile da se osecam kao najnesposobnija zena na svetu… Sada imam i drugo (8 meseci), i ponovo pokusavaju isto, samo, i ja sam malo mudrija nego pre tri godine… Sada se osecam kao najnesposobnija samo jednom u dva dana…
Najnesposobnijoj majci je potrebna ovakva knjiga. Hvala unapred.
b654321@gmail.com
Ja sam novopecena mamica jedne prelepe devojcice,pomalo se oslanjam na savete svoje majke ali uglavnom trezim savete od strucnih lica,doktorke itd.. Ipak je vreme u koje su nas nase majke odgajale proslo,sad su stvari malo drugacije. Puno pozdrava od nas :**
Iskljucivo na savete iskusnih roditelja cija deca su po meni izgledala srecno i zadovoljno.Sve ostale sam odbacivala i samo klimala glavom 😉 pera2009@hotmail.com
Na savete strucnih lica i drugarica koje su po meni dobre majke. milijana555@hotmail.com
Super je ova knjiga i verujem da bi svakoj mami dobro dosla.Nadam se da cu je dobiti 🙂 maza3355@hotmail.com
Oslanjala sam se na iskrene savete moje mame, jer je ona “prezivela” i dobru i losu stranu zivota
Za sada imam jedno dete, a planiram ih stvarno vise, jer smatram da je to najvece bogatstvo i sreca koju neko moze da ima. Kao novopeceni i neiskusni roditelj sam iskljucivo slusala potrebe svog deteta, svoje majcinske instinkte, a kad zapne tu su bili deciji portali koji imaju stvarno odgovore na sve… Mogu vam reci da stvarno nikad nisam pogresila. Evo, Elena je napunila sad 8. juna godinu dana i nikad bila bolesna nije, a pritom se sasvim pravilno razvija i obavlja sve funkcije u skladu sa uzrastom. Moje licno misljenje je da trebamo uvek sami sebe da poslusamo i naravno nase dete uvek da slusamo. Ono uvek daje neke od znakova sta trenutno zeli, sta mu treba, itd. Po meni je ipak majka priroda sve sama regulisala, isto kao i trudnocu, isto kao i porodjaj…ma bas bukvalno sve…
P.S. Moj licni primer. Elena je prvi mesec napredovala svega 350g. Svi su govorili nemoj je vise dojiti, nemas mleka, bice ti bolesna, itd. Ja nikog nisam slusala, vec svoje telo i svoje dete i nastavila sam sa dojenjem. Sledeci mesec se popravila 800g i tek tada su konstatovali da je bila umorna od loseg porodjaja (bio je bas los) i da joj je trebalo sna, pa je zato samo spavala i nije htela da vuce-sisa. Zamislite da sam ih poslusala i da sam presla na dohranu, a pritom sam imala mleka… Najbolje je uvek slusati svoj majcinski instinkt, svoje dete, a majka priroda ce sve ostalo sama regulisati…. Pozdrav svim mama :*
marinakrantic@yahoo.com
Treba slusati svoje instinkte i savete strucnih ljudi. zveki14@hotmail.com