spot_img
spot_img

Učimo decu probaju nešto da poprave na ovom svetu

Mnogo toga bi ova naša civilizacija mogla da sazna i preuzme čak i od dalekih predaka - koji su, udruženi u male zajednice, umesto u monitore piljili u nebo i nebeska tela. Oni su osećali prirodu svim čulima. Potpuno su doživljavali svet u kome žive.

Piše: Irina Gilić Žirović

Indijanci su učili svoju decu da su im biljke braća i sestre – što, po mom mišljenju, uopšte nije daleko od istine. Tako su se ophodili, i tako su voleli živi svet. Naša svest je usmerena na detalj, na parcijalno, mi zaokružavamo prostor percepcije koliko nam odgovara, izvan toga nas ne zanima. Ne razmišljamo. Na tom malom parčetu, u celokupnom prostoru i vremenu, postajemo gazde. Moćnici. Ili, ono drugo. Sluge moćnicima.

- Advertisement -

Nismo svesni

Savremena saznanja se podudaraju sa verovanjima prvih zajednica. Kakve li su oči ti ljudi imali kada su celokupnu sliku svemira mogli da sagledaju? Kakve li su to moći imali kada su mogli da, bez ikakvih instrumenata izmere, vide, predvide ono što mi još uvek ne možemo najsavremenijim sredstvima?
Kada bismo birali reci koje opisuju našu civilizaciju, da li bi to bile: nervozna, nezajažljiva, agresivna, nekako u dve dimenzije? Kako se to dogodilo? Naša svest, umesto da se proširuje, nažalost postaje slepa i nezainteresovana za mnoge sadržaje. Svodi se na dve dimenzije, na jednu dimenziju… ljudi postaju «isprani» i vide i pomalo čuju samo ono što im je «ispred nosa». Na primer, monitor.
Samo pojedinci shvataju koliko covek remeti, uništava Zemlju u svojoj sebičnosti, nesvesti i hedonizmu. No, u poslednje vreme se dešava promena. Uz pomoć novih naučnih eksperimenata i instrumenata, ljudi mogu ponovo da se praktično suoče sa tajnom našeg
postojanja.
Naucnici istražuju kako živi svet, tako i nebo, i sve što je gore, što lebdi, igrajući «bečki valcer». Što u savršenom muzickom skladu i harmoniji menja mesta, okreće se i vrti kao u Kjubrikovom filmu «Odiseja».
Naucnici su uspeli da otkriju i kako «igraju» biljke. One imaju čula – kao i ljudi, i životinje. Pomažu jedna drugoj. Zna se da žbun kojeg brste koze luči sve više i više tinina, supstance kojom se brani i istovremeno javlja drugim žbunovima da im preti opasnost od koza. Biljke primaju poruku i pojačavaju lučenje i pre nego što su došle u kontakt sa kozama. No, ne reaguju samo životinje na miris, dešava se i obrnuto. Biljka zna da joj prilazi koza, ali i koza zna da biljka to zna, pa koze paze kako prilaze, nameštaju se tako da vetar ne može da donese njihov miris. Žele da budu neprimetne, jer znaju da će biljka da pusti otrov. Eto šta se sve dešava, kakvi složeni odnosi… a mi, nekako, nismo svesni tog života.

spot_img
spot_img

Najnovije

DAN RANOG DETINJSTVA 2026: DETINJSTVO NE MOŽE DA ČEKA!

Šesti Dan ranog detinjstva spojio igru, umetnost i održivost u Muzeju afričke umetnosti

Deca zaslužuju ambijent zbog kojeg će se radovati povratku u skolu

Septembar treba da bude mesec radosti zbog povratka u društvenu sredinu koja ceni različitosti, neguje ravnopravnost i podstiče individualne potencijale.

Adaptacija na vrtić: Od prvih suza do „mogu li još pet minuta?“

Šta predstavlja proces adaptacije na vrtić i kako može da izgleda, koliko traje i šta bi to roditelji trebalo da očekuju - tema je o kojoj govori Nataša Drageljević, vaspitačica i direktorka PU "Mala škola"

Kantri pevačica Doli Parton – zvezda koja je uradila najviše za obrazovanje siromašnih u svetu

Buddy program i 100 miliona besplatnih knjiga za siromašnu decu samo su neki od programa koje je osmislila i finansirala

Skuvani smo, na Boga, bez kape – kako engleski sleng menja srpski jezik

Od „cooked“ i „rizz“ do „ghost-ovao me je“ i „nemoj da yap-uješ“ – internet sleng sve brže prelazi granice engleskog jezika i ulazi u svakodnevni govor mladih.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img