Reminiscencije uspomena na memorije sjećanja iz pedijatrijske teorije i prakse
Foto: Unsplash/Omar Lopez
Prije nekih petnaestak godina mladi roditelji, oboje profesori glazbe i njihova beba od 5-6 tjedana, dolaze nam u 3 sata ujutro (da, noću) u dežurni hitni prijem na pedijatrijsku kliniku, jer dijete od prije dva dana plače – citirat ću njihov izraz – ‘promijenjenim glasom’.
– Neutješno, neprestano plače? – pitam dok pregledavam na prvi pogled posve zdravo, napredno dojenče.
– Ne, samo pred podoj.
– To je logično. Gladno je, pa tako priziva dojku! – našalim se.
– Nenenene! Znamo da plače jer je gladno, nije u tome problem!
– Nego?
U taj čas beba zaplače. Prijemnom ambulantom odjekuje lijep, dobro intoniran, zvonki, zdravi plač.
– Evo, evo! ČUJTE!!!
– Pa… čujem. Plače normalnim glasom bebe koja…
– Neeee, neeee, KAKO ne čujete?
– Što trebam čuti? – pitam – Jer… ovo što čujem zvuči sasvim u redu.
(oboje u glas) – NIJE u redu! Doktore, do prije dva dana je uvijek plakala u duru, točnije u B-duru, onako optimistično, pozitivno… Ali sada plače melankolično, u a-molu. ZAŠTO???
Nakratko sam zastao, pokušavajući na njihovim licima prepoznati bilo koji drugi izraz osim krajnje ozbiljnosti i zabrinutosti.
– Šalite se? – promucam, u nadi da je sve ipak samo neobična montipajtonovska šala, loše tempirana u gluhim noćnim satima .
Pogledali su me tako kao da sam djetetove krajnike umjesto u grlu pokušavao pronaći u rektumu.
– TO NIJE ZA ŠALITI SE!!! – unese mi se mlada mama u lice, pa se okrene svom jednako smrknutom suprugu:
– Jesam ti rekla da neće čuti??? Doktori NEMAJU SLUHA!
Izvor: Facebook/Igor Berecki
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Nema komentara.