Piše: Natalija Tomić, 17 godina
Septembra 2018.godine, vratili smo se u jednu beogradsku školu posle letnjeg raspusta, kao maturanti, osmaci. Najbliži opis bi bio ako kažem da se tog dana sećam kao reklame za Beverly Hills. Pristizale su preplanule devojčice, isfenirane i obučene po najnovijem trendu. Perfektan manikir i šminka i širok osmeh ukrašen protezom tirkizne boje. Školsko dvorište je mirisalo na najskuplje parfeme. Dečaci u najnovijim modelima patika, šorcevima i majicama istog brenda. Svi u rukama drže, naravno, najnovije modele telefona… i prave galamu koja se čuje još tri ulice dalje. Ovo može biti bilo koja škola, bilo koji septembar i bilo koja generacija.
Jun, 2021. godine. Završavam drugu godinu gimnazije. Razmišljam šta mi se dešava ovih dana. Vraćaju mi se sećanja i sada nisu više tako lepa. Posle tridesetak meseci, ta, do skoro normalna slika, deluje mi, pa kao reklama za rijaliti, onaj loš. U moru sjaja, ipak površnost, jače blješti. I to je ok kada imaš 14 godina. Ipak, sada mi je nečega žao…
Devojčice, devojke i mame, želim nešto da podelim sa vama. Ovih dana se često setim jednog dečaka. Sedeo je u klupi do prozora, u onom nevidljivom, trećem redu. I on je bio nevidljiv.
Nije često izostajao. U školu je dolazio nekako baš na vreme, ni previše rano, niti je kasnio. U učionicu je ulazio mirno, nije preskakao stolice, nije lupao vratima. Na časovima nije pravio galamu. Nije dobacivao, komentarisao, nije se bunio ni raspravljao. Nije se ni gurao da odgovara. Skoro nikada nije podizao ruku. Kada ga nastavnik prozove, uglavnom je znao odgovor. Bio je sasvim solidan učenik, odličan ali ne sa svim peticama. Išao je na takmičenja iz istorije i matematike. Čak je i neke nagrade osvajao ali tačno koje, ne bih mogla da se setim. Nikome to nije bilo interesantno.
Na odmoru bi stajao sa još nekoliko dečaka sličnih njemu. Jeo je sendvič koji je doneo od kuće. Nije odlazio iza škole gde su se okupljali popularni. Nije učestvovao u prvim pokušajima da se udahne dim cigarete. Nije probao pivo i vinjak. Nije sedeo na stepenicama i dobacivao devojčicama. Nije gurao nekoga ako mu se našao na putu. Posle nastave nije ostajao u školskom. Oblačio se normalno. Uvek je imao dobre patike ali se nije pravio važan. Sećam se da mu je obuća uvek bila neobično čista… i da je mirisao na neki lep omekšivač.
Nije psovao. Nije se svađao po društvenim mrežama. Nije prozivao, nije vređao, nije postavljao „vau“ objave. Tek po neku fotografiju na kojoj je na nekoj lepoj plaži, planini, u nama nepoznatom društvu. Poprilično nezanimljivo. Kada dobije odgovor na postavljeno pitanje, odgovorio bi „Hvala“. Kada stigne u društvo rekao bi „Zdravo“. Držao je vrata da devojčice prve prođu.
Nismo ga zvali na druženja van škole. Možda jednom ili dvaput, ali nije bilo baš uspešno. Nije se uklapao. Na nekoliko lokacija su se okupljali osmaci. Neko bi pušio, neko pio, neko glumio zabavljača, neko se muvao sa nekim a neki se hvalili novim patikama ili telefonom i prozivali onog koji kasni bar dva modela. Šta očekivati od osmaka? Sigurno neće prepričavati lektiru. Ali, nevidljivi dečak bi se nemo smeškao dvadesetak minuta pa odlazio kući. Imao je neka dosadna izvinjenja tipa „došli su mi gosti pa moram da idem“… kao da bi pa nekome i nedostajao.
Približavala se proslava mature. Pokušavali smo da napravimo parove, ali bi uvek izbila svađa. Dok smo se skoro tukle oko dva, tri popularna dečaka, oni su postajali sve više ubeđeni da su nezamenljivi. Počeli su i oni da biraju i zanovetaju. Umorili smo se jedni od drugih. Nevidljivi dečak je ćutao. Pozvao je jednu slatku i finu devojčicu na maturu. Bili su divan par. Tek tada smo videli koliko je njihov svet normalan i lep.
Devojko, svaka ti čast!
Nastavi da pišeš jer dobro vidiš.
Nisam bio „nevidljiv“, imam potrebu da pohvalim divan tekst!
Hvala ti
Hvala Mila na podršci i što na najbolji način razemete ono što pišem.
Hvala Danilo. Ovaj tekst će razumeti svi divni ljudi a ne samo nevidljivi. Mnogo mi znači Vaša podrška
S obzirom da je bio nevidljiv, prilično ga se dobro sećaš, čak i kako je mirisao, i šta je probao van škole. Na stranu što nije lepo za druga iz odeljenja reći da je nevidljiv, na prvom mestu.