Iz ugla jedne tinejdžerke: Šta sa vama nije u redu?

Da se ja nešto pitam, a ne pitam se, na onaj papir koji potpisujete kada sklapate brak, dodala bih zabranu za reči MOJ i TVOJ. Postoji jedna reč koju veoma retko čujem. Eto tu reč bih uvela kao obaveznu i jedinu moguću. Znate valjda koja je...

Piše: Natalija Tomić, sedamnaest godina

Ko o čemu baba o uštipcima. Ko o čemu ja o odraslima. Ovaj put dodajem i politiku kao što to radi i sav normalan svet. Jer koliko se meni čini, čim se  rodiš odmah si u politici. Niko te ni ne pita da li hoćeš ili nećeš. Razvrstaju te očas posla.

- Advertisement -

Prvo obeležje je poreklo. To bi valjda bilo ono “Made in… “ Mislim, znam ja odakle sam stigla ali ovde se misli na geografsko poreklo. I to je celoživotno pitanje. Kada me neko pita odakle si, bez razmišljanja kažem „Iz Beograda“. Kada me pitaju odakle su tvoji ja se smorim. Ko će to objasniti i nabrojati? Ovde kod nas, ako nisi ubo ne državu, nego i zaseok, nisi „njihov“. Na odgovor o poreklu uglavnom odćute, kao da su otkrili neku misteriju. Pa sad ti razmišljaj šta su uopšte hteli sa tom informacijom. Majke mi, neću ja ovo izdržati još dugo. Počeću na takvo glupo pitanje da odgovaram još glupljim: „A što pitate?“ E baš da vidim mogu li svojim odgovorom da nadmaše količinu gluposti koju sadrži takav razgovor.

Zašto sam ovakva? Pa evo, možda i uspem da vam objasnim na primeru ne neke posebne porodice nego bilo koje. Izbor je ogroman. Vi probajte da se setite bar jedne koja ne podpada u ovu priču. Ako već nije stiglo do kulminacije, onda bar potajno tinja.

Ajde da preskočim to što nas je neko podelio na „zemljane“ i „svemirce, marsovce“ i ostale… Preskočiću i to što smo podeljeni po kontinentima i državama. Prvi su budale a drugi su političari. Ok. Ne bih se njima zamerala. Nema ni svrhe. Ali šta bi sa vama, kao, normalnim ljudima. Ničim izazvani podelili ste se po raznoj logici. Čitam u jednom časopisu da po popisu 2011. imamo Šumadince, Vojvođane, Sremce, Timočane, Krajišnike, vanzemaljce, Džedaje, Eskime, Marsovce, rokere… Provereno nema nijednog koji se izjasnio kao glup, pokvaren, lažov, lenj, nepismen… Eh…, a kada bi vas drugi razvrstavali, bilo bi vas da naselite ceo jedan kontinent.

U toj vašoj maštovitosti podelili ste se po gradovima, pa naseljima, blokovima, zgradama… Ratuju deca međusobno. Nadaleko su poznate tuče između novobeogradskih blokova. Ako nisi iz kraja, iz čista mira možeš da popiješ batine. Tradicionalno se tuku i beogradski Cerak i Vidikovac. Dogovorene tuče, na svima poznatoj lokaciji. I niko ništa. Kao da je sve to normalno. Tuku se navijači fudbalskih klubova. Zabranjeni, Blu junion, Junajted fors, Ultra bojsi, Hedhantersi ratuju po ulicama. A da li vam je poznato ono kad kažu: Živi u oficirkama, četvorospratnicama, Budžinom sokačetu… To mu dođe kao podela po zanimanju. E ne može da se meša radnička klasa sa budžovanima. Nekada se sve lepo i jasno znalo. Gde živiš, zna se ko si. Samo, u poslednje vreme su vam pobrkali lončiće ovi novopečeni biznismeni. Ne znaš bre ni ko je ni odakle je, ni čime se bavi ni čime se ne bavi. Samo se pojavi preko noći, razbuca sve zidove, podove, stolariju i za nekoliko nedelja osvane sve novo. I u zgradi i ispred nje.

Toliko ste se zaludeli da samo što između sela ne stavite granice. Tačno se zna ko je kakav po selu u kom živi. Nekoliko kilometara deli ljude po poreklu, pričama, prezimenima, sređenim ulicama, bogatim kućama i okućnicama… Mislim se, možda bi neki, pre nego što dobiju decu, trebalo da se trajno odsele. Znate ono kada raste dete, lepo i pametno, kulturno i vredno… a onda neko pametan pita „A čije je?“ Čuj, čije je. Ma iskopaće neku crnu ovcu koja je pre sto godina nekom budalaštinom ostavila porodici u amanet trajne posledice. Možeš da budeš kao monah, ne vredi. Svrstaju i razvrstaju tako da ne može ni da se uda ni da se oženi. A ako dobije decu, eto i naslednika sa sve etiketom.

I ne bi ovo bilo najgore da niste otišli i korak dalje. I dublje. Do grla ste u živom blatu. Podelili ste familije na moju i tvoju, pa i roditelje na moje i tvoje. To lako postane zloćudna tema. Podelili ste decu na moja ili tvoja. Naučili ste decu da podele garderobu na moju i tvoju. Ajde pozajmi duks ili jaknu ako smeš. Stajaće u ormaru doživotno, sakupljaće moljce, ali nećeš ih dobiti jer nisu tvoji. Pre će završiti u kontejneru nego na tebi. A samo probaj sam da uzmeš. Od vrištanja i čupanja oriće se zgrada. Naučili ste decu da imaju i svoje sobe. Pa lakše je i bezbednije preći granicu kao migrant nego zakoračiti u tuđu sobu.

- Advertisement -

I pas je moj ili tvoj… kako je dobar osećaj kada si bar nekome gazda. Ali kada ga po kišnom i hladnom danu ili rano ujutro treba izvesti da šiški, sasvim je normalna rečenica: „Nije moj“.

Zatim moj ili tvoj stan, moja i tvoja strana kreveta… Pa i auto je postao moj ili tvoj. Podelili ste prijatelje. Podelili ste novčanike. I niste se tu zaustavili. Sve ste rascepkali i usitnili. Gledam vas i slušam i često mi se čini da je sve vreme vašeg života utrošeno na raznorazne podele. Podelili ste i nedeljive stvari a jedino niste spremni da podelite parče hleba.

Da se ja nešto pitam, a ne pitam se, na onaj papir koji potpisujete kada sklapate brak, dodala bih zabranu za reči MOJ i TVOJ. Postoji jedna reč koju veoma retko čujem. Eto tu reč bih uvela kao obaveznu i jedinu moguću. Znate valjda koja je…

Meni je svejedno da li pijem mleko ili vareniku. Boli me briga da li je neko obukao moj duks. Ne zanima me iz kog je sela neko i da li ima porodičnu budalu. Zanima me ko si ti, kakav si prema sebi, prema svom životu i prema meni. To što u porodici imaš uspešnu osobu ne čini tebe uspešnim. To što je neko zaradio nije tvoje. Ovo što ti pišem, ne moraš da prihvatiš. Da li je baš sve do politike ili nešto ima i do nas samih, ne bih se kladila. Ali samo jedna reč, dodata ispred reči porodica, grad, država, planeta… mogla bi da vas opameti. Jer ako nije naše… a čije je?

Autor knjige Sedam smrtnih virusa    

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Veliki protest studenata, roditelja, đaka, prosvetara i IT-jevaca ispred Školske uprave Novog Sada

"Više hiljada ljudi okupilo se kod DIF-a, na Trgu slobode i kod Futoške pijace i u protestnim šetnjama se spojili ispred Školske uprave"

Dve roditeljske greške koje pretvaraju decu u narcise

Roditeljstvo nije ni malo lak posao, a podizanje emocionalno stabilne dece je još veći izazov

Namirnice koje regulišu nivo šećera u krvi

Održavanje stabilnog nivoa šećera u krvi ključno je za opšte zdravlje, bez obzira imate li dijabetes ili ne.

Divergentno mišljenje kod dece: Kako podstaći kreativnost i maštovitost od malih nogu

Deca su po prirodi radoznala i kreativna, ali da li im dopuštamo da slobodno istražuju i razmišljaju na svoj način? Saznajte kako da negujete divergentno mišljenje kod dece i zašto je ono ključno za njihov razvoj.

Roditelji novosadske osnovne škole pokrenuli pitanje ZAUSTAVLJANJA školske godine

Zahtevom su se obratili nadležnim institucijama kako bi se odreagovalo na trenutno stanje na svim obrazovnim nivoima

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img