Izvedite dete u prirodu: evo kako to utiče na njegovo zdravlje i ponašanje

Većina studija se slaže da su deca koja se igraju i borave u prirodi pametnija, srećnija, pažljivija i manje zabrinuta od dece koja više vremena provode u zatvorenom.

Početkom 1980-ih, biolog sa Univerziteta Harvard po imenu Edvard O. Vilson, predložio je teoriju nazvanu biofilija: da se ljudi instinktivno okreću prema svom  prirodnom okruženju. Mnogi roditelji 21. veka sigurno bi ovu teoriju doveli u pitanje, dok mirno gledaju kako njihova deca sede na kauču ispred ekrana i igraju se na betonskim igralištima.

Rastuća panika zbog dece koja provode previše vremena u zatvorenom prostoru postala je toliko ekstremna da je ova moderna kriza dobila naziv: Poremećaj deficita boravka u prirodi.

- Advertisement -

Možda je previše grubo nazvati ovaj problem poremećajem, ali jasno je da deca provode znatno više vremena unutra nego napolju. Složiću se da je to u velikoj meri posledica tehnologije: kaže se da prosečno dete provodi 4 do 7 minuta dnevno u igri na otvorenom, a čak preko 7 sati dnevno ispred ekrana!

Ričard Louv, autor knjige “Poslednje dete u šumi: Spasavanje naše dece od poremećaja deficita boravka u prirodi“ – govori o intervjuisanju deteta koje mu je reklo da više voli da se igra u zatvorenom prostoru nego na otvorenom „zato što su mu tu svi električni uređaji koji mu pružaju zabavu“.

I dok se predgrađa i prigradska naselja i dalje šire, priroda se sve više smanjuje – a deca su manje sklona da provode vreme u ograđenom dvorištu, a kamoli da preskoče ogradu u komšijsko dvorište ili prošetaju šumom. Umesto toga, aktivnosti u zatvorenom prostoru mogu se činiti lakšim (nije potrebna krema za zaštitu od sunca!), sigurnijim i “društvenijim“ za decu koja odrastaju uz socijalne mreže.

Zašto treba izvesti dete napolje – u prirodu?

Nedavne studije otkrile su korist – čak i nužnost – provođenja vremena napolju u prirodi, kako za decu, tako i za odrasle. Neki tvrde da to može biti bilo kakvo okruženje na otvorenom – samo da ste napolju. Neki tvrde da to mora biti „zeleno“ okruženje – bogato drvećem i biljkama.

Negde je čak pokazano da samo gledanje slike sa zelenilom može koristiti mentalnom zdravlju.

- Advertisement -

Da na trenutak stavimo sve ovo po strani, većina studija se slaže da su deca koja se igraju i borave u prirodi pametnija, srećnija, pažljivija i manje zabrinuta od dece koja više vremena provode u zatvorenom.

dete u prirodi
Foto: Freepik

Iako nam još uvek nije potpuno jasno kako boravak u prirodi utiče na kognitivne funkcije i poboljšanje raspoloženja – ipak znamo nekoliko činjenica o tome zašto je priroda dobra za dečiji um.

  • Gradi samopouzdanje. Način na koji se deca igraju u prirodi ima mnogo manje strukture od većine vrsta igranja u zatvorenom. Postoji bezbroj načina za interakciju sa okruženjem na otvorenom, od dvorišta do parka, lokalne šume ili jezera, planine ili mora – a prepuštanje detetu da izabere kako se ponaša prema prirodi znači da ima moć da kontroliše sopstvene akcije.

 

  • Smanjuje stres i umor. Prema teoriji vraćanja pažnje, gradsko okruženje zahteva usmerenu pažnju, što nas prisiljava da ignorišemo distrakcije i iscrpimo mozak. U prirodnim okruženjima praktikujemo pažnju bez napora, poznatu kao “meka fascinacija“ koja stvara osećaj zadovoljstva, a ne umora.

 

  • Podstiče kreativnost i maštu. Ovaj nestrukturisani stil igre takođe omogućava deci da smisleno komuniciraju sa okolinom. Oni mogu slobodnije razmišljati, osmišljavati sopstvene aktivnosti i pristupati svetu na inovativan način.

 

  • Omogućava različitu stimulaciju. Priroda na prvi pogled možda deluje manje stimulativno od agresivne video igre, ali u stvarnosti aktivira više čula – možete videti, čuti, namirisati i dodirnuti spoljašnje okruženje. „Kako mladi provode sve manje i manje svog života u prirodnom okruženju, čula im se sužavaju“, upozorava Louv, „i to smanjuje bogatstvo ljudskog iskustva.“

 

- Advertisement -
  • Uči ih odgovornosti i odnosu prema živim bićima. Živa bića umiru ako se maltretiraju ili ne zbrinjavaju na odgovarajući način, a poverenje deteta da se brine o živim delovima svog okruženja znači da će naučiti šta se dešava kada zaborave da zaliju biljku ili izvuku cveće iz korena. Isto važi i za odnos prema životinjama.

 

Naučiti dete da ne zgazi gusenicu isto toliko je značajno za dete koliko i za gusenicu.

Bredli Miler

 

  • Podstiče decu da razmišljaju. Louv kaže da priroda stvara jedinstveni osećaj čuđenja za decu – koji nijedno drugo okruženje ne može da pruži. Pojave koje se prirodno javljaju u prirodi svakodnevno teraju decu da postavljaju pitanja o zemlji i životu oko nas.

 

  • Deca se kreću. Većina načina interakcije s prirodom uključuje više vežbanja nego sedenja na kauču. Vaše dete ne mora da se pridruži lokalnom sportskom timu ili da vozi bicikl po parku – čak će i šetnja pozitivno uticati na njegovu cirkulaciju i zdravlje. Ne samo da je vežbanje i kretanje u prirodi dobro za zdravlje, već poboljšava i koncentraciju kod dece, što je posebno korisno za decu sa ADHD-om (hiperaktivna deca).

Dakle, iako je vreme provedeno ispred ekrana možda lakši i popularniji izbor zanimacije za decu – važno je izdvojiti vreme za igru na otvorenom i pre svega boravak u čistoj prirodi.

 

Autor: Tamara Nikoličić
dipl. biolog i master prof. biologije
spot_img

Najnovije

Četiri medalje za mlade matematičare iz Srbije na 66. Međunarodnoj olimpijadi u Australiji

Odabir takmičara, koji su predstavljali Srbiju, kao i pripreme za takmičenje, organizovalo je Društvo matematičara Srbije, uz podršku Ministarstva prosvete.

Znate li koliko ste BIOLOŠKI stari?

Naravno da svako zna koliko je star i koliko ima godina, ali „biološka starost” je nešto drugo i uz nekoliko jednostavnih trikova možete značajno da se podmladite

Letnji raspust kao sinonim za detinjstvo — onaj zlatni period bez briga

Letnji raspust… Samo dve reči, a u njima ceo jedan svet. Svet u kome vreme teče sporije, dani su duži, a smeh odzvanja sa igrališta, dvorišta, reka i mora.

Da li vaša deca spontano pevuše? Evo šta to zapravo znači za njihov razvoj

Deca spontano pevaju onda kada se osećaju sigurno, opušteno i povezano – i upravo je to ono što čini dečije pevanje dragocenim pokazateljem njihove unutrašnje emocionalne stvarnosti.

Da li ste znali? Pet država u svetu koje nemaju aerodrome

Teško je zamisliti da još uvek postoje države koje prkose konvencionalnim načinima transporta. Iako živimo u modernom vremenu, gde je prevoz avionima tako praktična stvar, pet država u svetu nema aerodrome, iako su veoma posećene kao turističke destinacije.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img