spot_img
spot_img

Kad dete ode na nešto drugačiji kamp

Niko se ne javlja. Nema vajber grupe. Nema slika. Ne znamo da li je levu čarapu obuo na desnu nogu, ali nema ni stikera! Mir.

Piše: Vesna Smiljanić Rangelov

Ovog raspusta dete je otišlo na nešto drugačiji kamp.

- Advertisement -

Komunikacija se odvijala isključivo mejlom. Mi njima traženu dokumentaciju, oni nama detaljan program kampa i pravila ponašanja. Pred ostalog, striktno je ograničeno vreme kada deca mogu koristiti telefone, ako ih ponesu. Zatim obaveštenje kad i odakle se kreće.

Na zbornom mestu, prozivka dece, pakovanje u autobus i kratko obraćanje roditeljima: Odlazimo. Za nedelju dana, poslaćemo obaveštenje u koliko sati da nas čekate na istom ovom mestu.

Otišli.

Dva dana kasnije, dete se javi s cimerovog telefona. Sve je u redu. Neće više zvati, osim ako nešto ne bude trebalo.
Niko se ne javlja. Nema vajber grupe. Nema slika. Ne znamo da li je levu čarapu obuo na desnu nogu, ali nema ni stikera! Mir. Nismo baš navikli, ali polazimo od toga da to što se ne javljaju može značiti samo jedno – dobro im je. Zato smo ga i poslali. Ne bave se nama nego njima.

Nekoliko puta dnevno ga pomenemo, kratko: „Uf, ala je sada njemu dobro…“

Kako smo boravak u kampu tempirali u vreme opsežnih radova po kući, tek šestog dana se setimo da je u mejlu stajalo da će na kraju svakog dana postavljati album na FB profil, s fotografijama od toga dana. E, baš smo nikakvi. Priključuj vajfaj. Pregledamo sve đuture. Sve su fotografije lepe, mnogo je dece, na svakoj dvadesetoj vidimo svoje. Ništa nismo propustili.

- Advertisement -

Istoga dana, eto mejla: planirani polazak je tad, očekivani dolazak tad, ali zbog radova na putu ne može se precizno reći, dobićemo sms kada budu pred Beogradom.

Došli, ispozdravljali se, jedva se rastali. Posle smo kod kuće čitali „sportski dosije“ koji je svako dobio. I danima slušali kako je sve teklo, o poznanstvima, akivnostima, prisećanja šta su sve naučili još traju. Pali su i neki dogovori za doživotna prijateljstva iako nije u izgledu da će se uskoro ponovo sresti. Ali nikad se ne zna.
Neuobičajeno jeste, ali je važno znati da ima i takvih. Koji je, neću reći da ne bih reklamirala, premda mu reklama i ne treba. Jedina namera mi je da reklamiram ovakav pristup ne bi li i bar neki od mnogih drugih organizacija primenili sličan pritup. Ciljna grupa nije mala.

Izvor: Detinjarije.com

spot_img
spot_img

Najnovije

Kad dijabetes uđe u pubertet: Događaj posvećen roditeljima dece sa dijabetesom tipa 1

Cilj događaja je da roditeljima pruži pouzdane informacije, praktične smernice i prostor za međusobno povezivanje i razmenu iskustava o pitanjima koja su važna upravo njihovoj porodici.

Dete je počelo da zamuckuje: Kada je u pitanju razvojna faza, a kada početak mucanja?

Povremene teškoće u održavanju tečnog govora veoma su česte u predškolskom uzrastu, naročito između druge i pete godine.

Šta pitati dete umesto „Kako je bilo u školi?“

Razgovor o školi ne bi trebalo da služi samo proveravanju ocena, domaćih zadataka i ponašanja. Njegov pravi cilj jeste da razumemo kako se dete oseća u svetu u kojem provodi veliki deo dana.

Šta od insekata možemo da naučimo o donošenju odluka

Ljudi vole da veruju da ih sposobnost razmišljanja izdvaja od ostalih živih bića. Ipak, to što raspolažemo složenim mozgom ne znači da uvek donosimo dobre odluke. Naprotiv, veliki broj mogućnosti, snažna uverenja ili stres često mogu da nas odvedu do pogrešnog izbora.

„Aura farming“: Kada želja mladih da izgledaju kul postane opasna trka za viralnošću

Na društvenim mrežama sve češće možemo videti snimke mladih koji pokušavaju da „skupljaju aura poene“. Znate li šta to znači?

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img