Za roditelja ne postoji ništa izazovnije od scenarija gde dete potegne za traženjem pažnje negativnim ponašanjem. Ovaj scenario obično stupi na scenu na najnezgodnijim mestima.
Po mogućstvu javnim, naočigled svih. Što više ljubopitljivih očiju, to bolje. Umarajuće je, i frustrira, i uvek se dogodi u nezgodno vreme.
Ali opet, svakog dana milioni roditelja vode svoju decu na javna mesta, bez ikakvih problema i komplikacija. Deca se ponašaju najbolje što mogu, a roditelji zbog njihovog dobrog ponašanja prosto cvetaju. A zatim su tu i roditelji koji vode neprekidnu bitku sa svojom decom kako bi ih smirili i umirili, jer njihova deca neprekidno traže negativnu pažnju.
U koju kategoriju vi spadate? Kako da razrešimo i napokon prekinemo taj suludi krug nepoželjnog ponašanja kojim se traži pažnja?
Najbitnije: Otkrijte “zašto” postoji traženje pažnje kroz negativno ponašanje
Postavite sebi pitanje: “Zašto se moje dete tako ponaša?”
Deca se vrlo često vode mišlju – pažnja, kakva god bila, je pažnja. Često ne prave razliku između negativne i pozitivne pažnje.
Istraživanja su pokazala da neka deca provedu svega sedam minuta u toku dana sa svojim roditeljima. Zamislite, samo sedam minuta!
Ako imate samo sedam minuta na raspolaganju sa ljudima do kojih vam je najviše stalo, zar ne biste i vi pokušali na svaki mogući način da dobijete makar delić njihove pažnje?
Najbitniji roditeljski zadatak je da pronađu razlog zašto. Gde se nalazi to nešto što detetu služi kao okidač nepoželjnog ponašanja.
Nema komentara.