Postoji veliki raspon mogućnosti, čak i za najstarije i najmlađe dete, u zavisnosti od pola drugog deteta ili dece, a čak i od pozicije roditelja u njihovom porodičnom poretku. Međutim, postoje neke opšte razlike koje su prilično očigledne. Na primer, najstarije dete neizbežno dobija mnogo roditeljske pažnje. To je, s jedne strane, lepo zato što će to dete od početka primati više podrške i pomoći. Loša strana je u tome što postoji više očekivanja, više pritiska, i mada je to dobro za postignuća i uspeh, to takođe opterećuje najstarije dete roditeljskim ambicijama, pa ono može da pokuša da ih ostvari za njih umesto da živi sopstveni život. I naravno, dolazak novog deteta je strašno spuštanje s oblaka za najstarije dete.
Mlađa deca imaju taj maler što zauvek ostaju bebe, zato što veza roditelja sa ovim maminim mazama nema na koga sledećeg da pređe. Ali kao i najstariji i jedinci, i najmlađi dobijaju mnogo posebne pažnje i podrške od roditelja; ali za razliku od najstarijih i jedinaca, oni dobijaju podršku i od starije braće i sestara. Srednja deca mogu da budu zapostavljena, da čitavo detinjstvo nose čarape starije dece, ali oni se obično bolje uklapaju i slažu sa drugom decom od najstarijih ili najmlađih.
Izvor: Detinjarije.com