Biološki gledano, dvadesete su najbolje godine za majčinstvo.
Socijalnim promenama i emancipacijom žena doba prve trudnoće je značajno odloženo, ali to ne znači da su se žene i biološki tome prilagodile.
U SAD-u su 1999. godine 23 posto prvorođene dece rodile majke starije od 30 godina, za razliku od 1975. godine kada je takvih bilo samo pet posto. Broj porođaja majki starijih od 35 godina utrostručio se od 1970-ih godina. Međutim, telo se stalno menja i razvija pa postoje različitosti među trudnoćama u dvadesetim, tridesetim i četrdesetim godinama života.
Ovaj ćemo članak posvetiti trudnoći u dvadesetima.
Pozitivne strane
Zdrave žene u ovom dobu imaju najbolje šanse za začeće i neretko se dogodi da do začeća dođe već u prva dva meseca pokušavanja.
U ovim je godinama relativno nizak rizik od pobačaja (oko 10 posto), a trudnice u dvadesetima imaju najmanje komplikacija tokom trudnoće. Prednosti su i niži rizik od pojave hromosomskih poremećaja poput Daunovog sindroma te, iz neobjašnjenih razloga, manji postotak porođaja carskim rezom. Ukratko, dvadesete su godine biološki optimalne za trudnoću.
Uz to, u dvadesetima se još osećamo svježe i poletno pa lakše podnosimo i brojne neprospavane noći uz dete, od žena u tridesetima, a starijima pogotovo.
Uz to, mlađe su mame uopšte manje opterećene i zabrinute pa deci daju nešto veću slobodu u odgoju i istraživanju sveta.