Pravila uvek treba da postoje. Ona imaju snagu. Čuče u glavama tinejdžera i vrše na njih stalni pritisak.

Ne možete pobediti u bici za kontrolu nad vašim tinejdžerom. Ima mnogo stvari koje roditelji apsolutno ne žele da njihovi tinejdžeri rade — da se opijaju, drogiraju, budu seksualno aktivni, izostaju iz škole, druže s nepoželjnim prijateljima — ali većina njih prilično često radi nešto ili sve od toga. Mnogo tinejdžera u osnovi rade ono što njihovi roditelji žele. Međutim, mnogobojniji su oni koji ne rade, ili bar ne u potpunosti. I ne postoji ništa što bi roditelji mogli da učine da ih u potpunosti drže pod kontrolom.
Nepotpuna kontrola je obično najviše što možete da postignete. To znači da postoje pravila i da im se oni ponekad i donekle povinuju. Teško je kontrolisati tinejdžera i to vam često neće poći za rukom. Međutim, kontrola je apsolutno neophodna.
Tinejdžerske godine: Nemojte odustati od komunikacije sa detetom
Za većinu tinejdžera dovoljna je ta nepotpuna kontrola. To je sve što vam treba, mada vas neće spasiti od briga i glavobolja. Njih je nemoguće izbeći. Ali za većinu tinejdžera će ona biti sasvim dovoljna da se prebrode adolescentske godine, a da pri tom i tinejdžer i roditelji ostanu u relativno dobrom stanju.
Unutrašnji roditelj
Jedna psihološka činjenica o ljudskom razvoju predstavlja jedan od izvora roditeljske kontrole: svidelo se to adolescentu ili ne, roditelji već predstavljaju deo njega posredstvom njegove sopstvene savesti koja se razvija. Samim tim se ono što roditelji kažu ili čine neposredno urezuje tinejdžeru u glavu.
Nepotpuna kontrola je obično najviše što možete da postignete. To znači da postoje pravila i da im se oni ponekad i donekle povinuju.
Ono što će konačno postati samostalna savest odrasle osobe delimično je formirana postepenom internalizacijom roditeljskog glasa. Tokom adolescencije taj glas, savest, još uvek ne pripada adolescentu u potpunosti, niti je u celosti stvarni zasebni glas roditelja. On je negde između, na putu da postane samostalna savest tinejdžera, ali to još nije.
Za tinejdžera taj prelazni period može biti veoma izluđujući i zbunjujući. Tinejdžer često čuje roditeljski glas u svojoj glavi, ali ga još ne prepoznaje kao svoj. Tinejdžeri mrze taj glas. Najradije bi ga ugušili, isterali, oslobodili ga se. Međutim, on neće nestati jer je već u velikoj meri deo njih. Kasnije, kad odrastu, taj glas u potpunosti postaje njihov, i oni najčešće postaju saglasni s roditeljima: „Nije trebalo da ostajem tako kasno. Šta mi je sve polazilo za rukom kada sam bio tinejdžer!“ I konačno će i oni kao roditelji postavljati iste zahteve svojoj deci i preneti im svoju savest odrasle osobe, baš kao što su i njihovi roditelji preneli njima. Koliko puta kao roditelj uhvatite sebe da govorite iste stvari kojih se sećate da ste slušali kao dete i koje su vas izluđivale?
U nastavku: Postavljanje granica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Ovo NE MORATE da radite: 10 ANTI SAVETA razvojnog psihologa Dorse Amir
Dorsa Amir je naučnica sa Univerziteta Berkli i bavi se načinima na koji se deca razvijaju i uče u različitim kulturama širom sveta. Takođe je i moderna mama koja, kao...
Dr Vlajko Panović: Roditelji se plaše da deci nešto brane, tako dobijamo ’kopi pejst‘ generaciju
Više od 40 odsto dece u Srbiji koja koriste internet gleda slike krvi i mučenja životinja i ljudi, a gotovo trećina pristupa pornografskim sajtovima, pokazuje istraživanje „Deca Evrope na internetu“....
Pedagog upozorava: Previše aktivnosti i igračaka ostavljaju posledice na decu
Svaki roditelj želi samo najbolje za svoje dete. Zato roditelji često upisuju decu na bezbroj različitih aktivnosti, od sporta i sviranja instrumenta do baleta i mnogih drugih koje će ih,...
Četiri tipa emocionalno nezrelih roditelja koji uništavaju svoju decu
Emocionalnu nezrelost pak odlikuje ponavljanje automatizovanih ponašanja, pri čemu takvi ljudi uopšte nisu svesni ni šta rade, ni uticaja koji mogu imati na druge. Stoga nemaju potrebu da se izvinjavaju...
3 komentara