Kalman smatra da su programi za prevenciju nasilja u školama potpuno beskorisni i štetni.
Izi Kalman je školski psiholog i psihoterapeut koji ima dugogodišnje iskustvo u radu sa decom žrtvama vršnjačkog nasilja.
Razvio je veoma interesantan pristup rešavanju problema sa nasiljem.
Njegov pristup mnogi stručnjaci smatraju kontroverznim i razlikuje se od klasičnih programa za rešavanja vršnjačkog nasilja koji se sprovodi u školama.
Kalman smatra da su programi za prevenciju nasilja u školama potpuno beskorisni i štetni.
Roditelji greše kada očekuju od škole ili drugih nadležnih organa da zaustave vršnjačko maltretiranje. Ovakav pristup okreće decu jedne protiv drugih, umesto da pomogne deci da nauče pravilno da se nose sa neprikladnim ponašanjima od strane vršnjaka.
Cela poenta je u detetu i njegovoj moći da promeni način razmišljanja, kao i način na koji doživljava nasilnike. Ne možemo menjati ceo svet tako da deca ne trpe.
Kod školskih programa za prevenciju vršnjačkog nasilja Kalman vidi dve mane
1. Prva je ta što se dete ohrabruje da prijavi nasilje nadležnim organima u školi.
Deluje paradoksalno, ali kako navodi Kalman, problem u praksi obično nastaje upravo zato što osobe zadužene da reaguju u takvim situacijama često ne znaju pravilno da se postave pa tokom ispitivanja, saslušavanja, presuđivanja i kažnjavanja može da dođe do eskalacije.
Do ozbiljnijih činova nasilja obično dolazi nakon što se škola uključi u rešavanje problema.
Situacija se dodatno pogoršava kada se umešaju roditelji da rešavaju probleme svoje dece, jer svaki roditelj misli da je njegovo dete u pravu. Borba dvoje dece sada eskalira u sukob između dve porodice.
Obično se borba između roditelja predaje direktoru škole. Kada se roditelji i nastavnici svađaju, direktor se nađe u sredini. Mora se postaviti na diplomatski način. Ako podržava učitelja, roditelji će biti ljuti na njega. Ako podržava roditelje, učitelj će biti ljut na njega. Ako pokuša da bude neutralan, oboje će biti ljuti na njega.
2. Druga stvar koju roditelji ili obrazovne ustanove pogrešno rade je učenje dece da tuđe reči imaju moć da ih povrede.
Poznato je da su najčešće žrtve verbalnog nasilja deca koja se lako povrede zbog tuđih reči, objašnjava Kalman. Danas se od škola zahteva da decu uče kako su reči strašno opasno oružje. Umesto da ih učine otpornijim na uvrede, programi protiv vršnjačkog nasilja čine ih hipersenzitivnim.
Kalman je razradio metode koje uče decu, roditelje i škole kako da se nose sa nasiljem i agresijom primenom psiholoških principa.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.