Pošto ljutnja nije osnovno osećanje, ne ohrabrujem njeno slobodno izražavanje, za razliku od osnovnih emocionalnih potreba.

I kakve veze imaju te dve stvari jedna s drugim
Ambiciozan naslov!
Prijatelj koji je pročitao članak o strahu kao osećanje koje prethodi ljutnji upitao me je kako postati svesan svojih strahova, kako ih prihvatiti i/ili prevazići.
Ljutnja je štetna zato što je uvek usmerena protiv nekoga, a obično nekog našeg najdražeg, slabijeg od nas kome ljutnja čini najviše zlo i kome najviše treba naša blagost i ljubav. Ljutnja i ljubav ne mogu postojati u istom trenutku. Kada se ljutimo na dete, ne volimo ga; ili, makar, ono se tako oseća. O tome sam malo detaljnije pisala u članku Primerom i strpljenjem, a ne ljutnjom, postiđivanjem i grižom savesti.
Pisac Tomas Gordon u svojoj knjizi „Teaching children self-discipline“ piše da je ljutnja sekundarno osećanje, odnosno način na koji mi reagujemo na frustraciju usled neke naše neispunjene osnovne potrebe. Kad god nešto želimo ili zahtevamo, pokušavamo da zadovoljimo neku svoju osnovnu potrebu. Prema sajtu eqi.org, deset najosnovnijih ljudskih emocionalnih potreba su: prihvatanje, vera u nas, briga o nama, opraštanje, ljubav, bezbednost, podrška, poverenje, razumevanje i vrednovanje (cenjenje). Ovo je korisno znati, zato što u situacijama u kojima nije moguće ili je teško ispuniti konkretan zahtev, možemo identifikovati koja nam je osnovna potreba nezadovoljena, i zadovoljiti je na prihvatljiviji način. Tomas Gordon kaže da postoji kratak period između kulminacije naše frustracije i početka naše ljutnje, u kome možemo da odlučimo da ne reagujemo sa ljutnjom.
Pošto ljutnja nije osnovno osećanje, ne ohrabrujem njeno slobodno izražavanje, za razliku od osnovnih emocionalnih potreba. Nikog ne ugrožava naša potreba za podrškom i razumevanjem, ali naša ljutnja i bes i te kako je štetna po nas i druge.
U članku Ostati zen sam navela neke trikove kako se ne razljutiti. Trikovi pomažu, ali oni su ipak – trikovi. U međuvremenu sam ovladala „tehnikom“ blagovremenog primećivanja i identifikovanja frustracije, i kao što ću pokazati, kod mene je ona skoro uvek rezultat straha, a uzrok ljutnje.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Mi ulazimo u odnose pomažući jedni drugima da preživimo svoje dečje rane
Oni nerviraju. Oni svaku mrlju prebacuju drugima. Oni ne podnose ni trunčicu neadekvatnosti. Uvek su drugi krivi, a ne oni. Drugi greše, a ne oni. Moraju uvek da budu "...
Pet lekcija koje možete naučiti od roditelja veoma uspešne dece
Dobro je poznato da stil roditeljstva ima veliki uticaj na decu. Kad god vidimo uspešno dete, kažemo da je verovatno blagosloveno dobrim roditeljima i stabilnim domom. Koje su to stvari...
“Petominutno” pravilo jedne mame promoviše iskrenost i komunikaciju između roditelja i dece
Prvi put kada vas vaše dete laže, ostanete zatečeni i šokirani da to divno i dragoceno malo biće može smisliti način da vas prevari. Takođe, postanete pomalo zabrinuti jer, kada...
Ptica rođena u kavezu misli da je letenje bolest. Ovo se dešava i sa prezaštićenom decom
“Ah, do kada će više biti neodgovorni i nesamostalni?! Hoće li ikad odrasti?” Deset godina kasnije “Ah, do kada će više biti neodgovorni i nesamostalni?! Hoće li ikad odrasti?” Posle...
Nema komentara.