Najsigurniji i najlakši način da roditelji kupe malo tišine i mira u kući jeste da deci, na njihovu radost, u ruke gurnu tablet i mobilni telefon ili da im puste neki od brojnih televizijskih programa.
Kako da u tome ne preteraju i da im ovi uređaji ne budu bebisiteri, odgovor je dala Američka pedijatrijska akademija u novim smernicama o tome koliko vremena bi najmlađi smeli da provedu ispred ekrana.
Za razliku od dosadašnjih preporuka, prema kojima deca mlađa od dve godine ne bi trebalo uopšte da budu izložena ekranima, pedijatri su sada tu granicu spustili na 18 meseci. Svetlost i zvuci mogu da uznemire bebe pa zbog toga nije preporučljivo čak ni da, na primer, majka gleda TV dok hrani bebu iako dete nije direktno usmereno ka ekranu.
Mališanima uzrasta od godinu i po do dve roditelji mogu da uvode digitalne uređaje, ali bi trebalo da budu uz decu dok gledaju da bi im pomogli da razumeju i nauče reči. Deca u tom periodu mogu da budu uključena u video-razgovore sa odsutnim članovima porodice jer se tako grade veze među njima.
Za mališane od druge do pete godine vreme ispred ekrana bi trebalo da bude ograničeno na najviše jedan sat dnevno (ranija preporuka je bila najviše dva sata), a deci bi trebalo prikazivati sadržaje bez reklama i one iz kojih mogu da uče.
Kod starijih od šest godina roditelji postavljaju granice i odlučuju šta će, kada i koliko da gledaju.
Prosečan dan kod zdrave dece ovog uzrasta, naveli su pedijatri, obuhvata odlazak u školu, rad na domaćem zadatku, najmanje jedan sat fizičke aktivnosti, socijalne kontakte i od osam do 12 sati sna.
Svaki višak vremena u takvom rasporedu može da bude iskorišćen za zabavu, pa i za onu ispred ekrana.