Biljana Radović je vaspitač, i autorka instagram profila Montesori ili ipak ne. Kao mama dvoje dece, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.
O meni
Moje ime je Biljana Radović, imam 34 godine i iz Beograda sam. Majka sam dvoje dece, Nikole (3) i Anđelke (1) i supruga divnom čoveku koji se zove Marko. Trenutno radim u predškolskoj ustanovi kao vaspitač i taj posao mi se čini kao posao snova, jer ima puno osmeha, dinamike i mogućnosti za kreativno izražavanje. Put do ovog radnog mesta je bio nesvakidašnji. Završila sam srednju školu (fizioterapeutski tehničar), a zatim i Visoku zdravstvnu školu strukovnih studija za fizioterapeuta, jedno vreme radila u UDK Tiršova, a zatim počela da radim kao dadilja i tu sam otkrila da mi kreativni rad sa decom pričinjava veliko zadovoljstvo, pa odlučujem da završim prvo dokvalifikaciju za medicinsku sestru vaspitača, a zatim i Visoku strukovnu školu za vaspitače. I od tada evo 7 godina radim u predškolskoj ustanovi. Završila sam seminare NTC učenja i tu stekla izuzetno važna saznanja koja se tiču razvoja dece. Inače, najveći broj knjiga sam pročitala iz oblasti dečije psihologije, koja je još jedna moja velika ljubav. Poslednjih šest meseci imam Instagram profil Montesori_ili_ipak_ne koji se bavi kreativnom i edukativnom igrom sa decom, kao i celokupnim psihomotornim razvojem deteta iz ugla fizioterapeuta, vaspitača, roditelja, ljubitelja psihologije… Planova imam mnogo, a videćemo za koje će mi vreme dozvoliti da ih i ostvarim.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Nikolu sam rodila sa 31, a Anđelku sa 33. Ponekad pomislim da bi bilo lepo da sam se u ulozi majke ostvarila i ranije, jer zaista uživam u njoj, ali jednostavno se kockice nisu poklopile. Mada, kada bolje razmislim, možda i nije tako loše što sam ,,okasnila“ s obzirom na to da sada imam više iskustva, odgovornija sam, zrelija, organizovanija i verovatno da je upravo to vreme za ulogu majke ustvari bilo i pravo vreme i za mene idealno.
Kada se ostvare kao majke, mnoge žene pomisle da se neće snaći i da će im biti teško, ali verujem da ih vreme demantuje, jer se sve oko dece radi instiktivno i majka uvek zna šta je najbolje za njeno dete. Ja sam bila apsolutno spremna za decu, o njima sam sve znala i nekako sam uvek osećala da mi neće biti teško da se bavim decom. Po prirodi sam puna energije, zatim školovanje u toj oblasti, a i posao dadilje je doprineo svemu tome i mnogo mi olakšalo da budem spremna za tu najdragoceniju ulogu koja nam se može dodeliti. Ne mogu reći da je uvek sve klizilo glatko i bilo savršeno, ali opet ništa ja tu ne bih menjala.
Po mom iskustvu koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40im?
Za majčinstvo je uvek pravo vreme, ako se sve kockice poklope. Nekada su želje jedno, a mogućnosti drugo tako da mislim da je generalno nezahvalno govoriti o manama majčinstva u određenim godinama. Nije lako onoj ženi kojoj se desi neplanirana neželjena trudnoća, a još je teže onoj koja želi, a ne može da se ostvari u toj najlepšoj ulozi.
Tako da bih ja pre spomenula par prednosti mama u 20-im. Mislim da one lakše podnesu trudnoću, da se brže oporave od porođaja, da su opuštenije.. Kada im deca odrastu one shvate da su još uvek mlade pa mogu da nadoknade propušteno, tada mogu da se posvete sebi i nadoknade sve čega su u mladosti morale da se žrtvuju i odriču, jer nisu bile samo devojke već i majke.
Što se tiče majčinstva u 40-im negde sam pročitala da su istraživanja pokazala da majke koje se tada ostvare u toj ulozi imaju duži životni vek. Mislim da su majke tada i strpljivije, imaju više iskustva, opuštenije su, finansijski stabilnije…
Da zaključim, sve žene su stvorene da bi bile najbolje majke svom detetu i onda kada to postanu to je najbolje vreme za njih. Majčinstvo kao takvo zapravo nikada ne iscrpljuje jednu ženu, iako se možda nekome ponekad tako čini. Ono što iscrpljuje mame su neke druge obaveze kojih je danas i previše, a onda se to samo manifestuje kroz majčinstvo. Zato, ne dajte da vam nepotrebne stvari oduzimaju energiju i dobro raspoloženje, radite samo ono što volite i sigurno ćete bez briga uživati u majčinstvu.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena majka?
Sa decom se svakodnevno smejemo i sve su to neke obične situacije koje nam izmame osmeh na lice. Bisera ima puno i ne prođe dan da se ne oduševim logikom koju deca imaju, toliko jasnom, smislenom i beskrajno zabavnom..
Igrom slučaja baš na Badnje veče nam je stigla jedna pošiljka sa nekim igračkicama, plastelinom, glinom itd.. Naravno, doneo je kurir. Nikola je sišao sa mnom u dvorište po nju, preuzela sam je, a on je počeo toliko da se raduje, smeje i skače od sreć .. S obzirom na to da nije znao da je paketić za njega, čudila me takva reakcija. A o čemu se radilo? Kurir je imao belu bradu i bele brkove i Nikola je danima pričao svima kako mu je Božić Bata doneo paketić, samo što mu se nije videlo crveno odelo jer je mnogo hladno pa je morao da obuče jaknu..
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je vreme za decu?
Pravo vreme za decu je onda kada se želje i mogućnosti poklope. Savet ne može da bude univerzalan. Svaka žena radi kako misli da je najbolje za nju I tako I treba da bude. Ne treba se obazirati na pritisak okoline, na komentare, pitanja, sugestije, savete…njih će uvek biti, tako da treba planirati ostvarenje te uloge samo sa partnerom, raditi po sopstvenim uverenjima I uživati u svakoj sekundi majčinstva kada god da se ono desi.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Dobar roditelj se ne rađa. Dobar roditelj se ne postaje nakon jedne dobre odluke ili jedne pročitane knjige o roditeljstvu. Dobar roditelj se ne postaje nakon jednog poslušanog stručnog saveta. Dobar roditelj se postaje svakodnevnim učenjem iz iskustva, situacija, promisljanja i donošenja odluka, tako da sam iz dana u dan bolja i sebi i svojoj deci, bogatija svakog dana za neko novo iskustvo. Ono što bih možda izdvojila da me je iskustvo naučilo, to je da deca mogu daleko više nego što mi mislimo da mogu i što im dozvoljavamo. Da su oni bolji kada smo mi strpljiviji i manje u žurbi..
Po mom mišljenju, u odnosu roditelj-dete su najvažniji ljubav, pažnja, doslednost, iskrenost i poverenje. Mislim da svi treba malo više da se stavljamo u poziciju deteta, kako bismo bolje shvatili i prihvatili neke dečije postupke, kako bismo ih bolje razumeli, pa će tada biti lepše i deci i nama. Pokušajte da jedan dan budete strpljiviji, posvećeniji, prisutniji za svoje dete i videćete kako će dan laganije i nasmejanije proći, pa ponovite još par dana i onda će vam preći u naviku, pa ćete zajedno uživati u miru, ljubavi i igri.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Što se tiče ishrane, trudimo se da u kući bude zastupljena uglavnom zdrava hrana. Obroci su u tačno određeno vreme i najlepše nam je vikendom kada se svi okupimo i sve obroke jedemo zajedno. Ti trenuci su neprocenjivi. Trudimo se da u ishrani budu zastupljene raznovrsne namirnice: voće, povrće, žitarice, meso, riba, zdrave grickalice… Hleb uvek pravimo i jedemo u 99% slučajeva crni domaći hleb. Mada moram priznati da smo i veliki ljubitelji testa, tako da je to naš mali nezdravi greh. Kulinarstvo je moja još jedna velika ljubav (koju mi je prenela moja mama od koje nema bolje domaćice). Obožavam da pravim pite, proje, pice, kiflice, pužiće, pletenice, perece, buhtle, štrudle, korpice od testa, ali se trudim da to ne bude prečesto.
Nikolu sam od malena uključivala u kulinarske poslove, tako da je on već sa dve godine znao da zamota kiflice, filuje picu, pravi fil (uz moju pomoć) za torte, kolače, proje, a što je najvažnije od svega on u svemu tome beskrajno uživa. Anđelka je od skoro počela da nam se priključuje, tako da mi sa njih dvoje ,,pomoćnika” uvek treba duplo više vremena za pripremu nečega, ali ne žalim se, nek se uče. Ona je veći obožavalac hrane i voli da isproba sve novo što vidi, dok on voli samo isprobane stvari. Eto, ako nekad Lepom Brki zatreba pomoćnik imam ja dva Lepa pomoćnika koja će mu rado pomoći! 🙂
Ovo me niste pitali
Smatram da je u porodici za dugotrajan i zdrav odnos pun ljubavi neophodno da porodica što češće provodi vreme zajedno, ali kvalitetno. S obzirom da i suprug i ja tokom radne nedelje imamo puno obaveza, trudimo se da što češće otputujemo negde za vikende. Odmore koristimo da obilazimo i prelepa, ali manje poznata mesta po Srbiji i okolini. Suprug je uvek organizator tih nezaboravnih putovanja i uz njega sam baš zavolela seoski turizam i planine, a inače sam bila “more” tip. Za decu, a i za nas je od neprocenjive važnosti da što češće borave u prirodi, još ako je vazduh čist i nezagađen – dobiti su višestruke. Nikola i dan danas pita kada ćemo ponovo na Taru, Staru planinu, Sopotnicu, Kamenu Goru.. I njemu su sva ta mesta gde je trčao i uživao u prirodi ostala u lepom sećanju.. Tako da je savet za sve, da ove godine pokušaju da putuju što više i upoznaju skrivene prirodne lepote.
Izvor: Detinjarije.com
Želim da stupim u kontakt sa vama! Hvala vam, Andjelka