Branislava Ćosić je strukovni vaspitač, a svoje znanje i iskustvo deli sa roditeljima na blogu Vaspitacica.rs. Kao mama dvoje dece, za Detinjarije govori o svojoj roditeljskoj ulozi.
O meni
Moje ime je Branislava Ćosić. Imam 30 godina i dvoje dece. Ja sam strukovni vaspitač. Vaspitavam i obrazujem decu u vrtiću, a na blogu Vaspitacica.rs koji pišem, pomažem roditeljima da lakše prebrode izazove roditeljstva u prvim godinama svoje nove uloge. Ponekad kritikujem, ali verujem da čitaoci osete dobronamernost.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Oduvek sam imala ideju da do tridesete rodim dvoje dece. I tako se i desilo. 2019. rodio se Relja, a 2020. na svet je stigla i ćerkica Staša, dve nedelje nakon proslavljenog mog 30. rođendana.
Relja je postao centar našeg univerzuma i sa njim smo prvi put razumeli reči popit: “Samo neka je živ i zdrav.” Iako se rodio kao zdrava beba, sa samo 8 dana primljeni smo u bolnicu sa visokom temperaturom. Srećom, upala mokraćnih kanala izazvana je urođenim zdravstvenom problemom, koji je brzom i lakom intervencijom rešen.
Preplašena događajima koji su nas zadesili u prvim danima po Reljinom rođenju, ali i nakon porođaja koji nije bio lak, govorila sam da će Relja ostati jedinac. Druga trudnoća usledila je iznenadno i brzo. Samo devet meseci kasnije. Između moje dece je razlika tačno 18 meseci, i svaki dan sve više volim što je ispalo baš tako…
Pre nego što se korona pojavila, već smo čekali drugu bebu. Briga je postojala od samo početka, jer smo bili bombardovani raznim vestima koja je u sve nas usadila strah. Tako da smo ubrzo svi shvatili koliko je važno da smo živi i zdravi.
Po mom iskustvu koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40im?
Kada sam bila u ranim dvadesetim, otvoreno sam, u šali više puta upitala mamu kako je ona to mene mogla da rodi u dvadesetoj. Nikako nisam mogla sebe da zamislim tada u toj ulozi. (Znate priču sa nacrtanom ovcom? E, baš ta priča pristajala mi je u ranim dvadesetim). Ali, da sam mogla da biram, izabrala bih ponovo isti put. Smatram se dovoljno zrelom i odgovornom za roditeljstvo baš sada, a pri tom, ostavila sam sebi dovoljno biološkog prostora ako nekada poželimo treću bebu. To se može desiti sada samo u tridesetim ili četrdesetim. Na samom početku mog roditeljskog iskustva osećala sam se kao da mi je život iznenada pauziran.
Istina je da roditeljstvo dosta odlaže neke druge planove koje je žena imala, ali moram priznati da sam naučila da budem praktičnija i da postavljam prioritete. Više mi nije najvažnije da li su sudovi oprani i da li je usisano. Sve može da čeka. Uloga roditeljstva je najvažnija. Ona se živi…
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena majka?
Bilo je dosta duhovitih situacija. Doduše standardnih. Bila je i jedna opasna, ali je, srećom, ispala smešna. Tokom jedne šetnje Dunavom u Bačkoj Palanci, na samoj obali bilo je veliko jato labudova. Muž je želeo da se fotografišemo. Čučnuo je sa Reljom u naručju i pokušavajući tako da napravi selfi, Relja se odbacio iz njegovih ruku i upao pravo u pesak. Ne zna se ko se više izbezumio, da li ja, labudovi ili ostali šetači… Labudovi su se razmahali krilima i, srećom, otišli u smeru suprotno od nas. Fotografija je uspela. Ni sami ne znamo kako.
Imala sam veliku želju da rodim i devojčicu. Međutim, naša devojčica je našoj doktorici prvih pet meseci ličila na dečaka. Baš smo dugo smišljali ime za drugog dečaka, i svaka rasprava završavala se burno, nikom se ničija ideja nije dopadala. Ne znam ni sama zašto, ali dok sam na jednom zakazanom UZ ležala na pregledu, pitala sam je da li je dečak ili devojčica. Odgovor je bio: “Pa zar ja vama do sada nisam rekla da je devojčica?”
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je vreme za decu?
Nekada sam mnogo savetovala, sada više ne savetujem. Tu ulogu “drage savete” sam prenela na blog i na Instagram, za one koje zanima mišljenje, iskustvo, lekcije. Ali, da mogu da biram, ja bih sve ponovo ovako uradila. Ostvarila se profesionalno, postala supruga, a zatim, kada smo mi bili spremni, postali smo roditelji. Smatram da se porodica planira.
Roditeljstvo iz mog ugla- čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Moram priznati da mi u roditeljstvu pomaže sećanje na moje detinjstvo. Postoje stvari u kojima je moja majka grešila, a ja sada, kao neko ko se školovao iz pedagoških oblasti, želim da određeni model vaspitanja (ne) prenesem na svoje dete. A to je upravo ono što roditelji (svesni toga ili ne) rade. Iz ličnog primera, moja mama je bila izuzetno stroga i danas kad se prisećam detinjstva znam da sam često dozirala informacije koje ću joj preneti. Najvažnije u odnosu roditelj-dete treba da bude poverenje. Ako vaše dete vama ne govori sve, treba se zapitati zašto je to tako. Jer ono možda i želi da ispriča, ali se iz nekog razloga ne usuđuje… Srećom, nisam imala većih problema zbog toga…
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Pre svega, još uvek nemam đake, pa ne spremam užinu tog tipa. Doručkujemo, ručamo i večeramo kod kuće. Suprug i ja se ne slažemo sasvim što se tiče izbora hrane. On se mnogo kreće i sportski je građen, dok se ja, kao i skoro svaka žena borim sa kilogramima, stajem na vagu i mnogo čitam o zdravoj ishrani. Verujem u moć koju imaju žitarice, voće i povrće na naše zdravlje i to je nešto što svakodnevno uključujem u ishranu svoje dece. Ako me pitate da li je ukusno, pa… biće jednom, sada eksperimentišem i dobro osećamo što je i dovoljna satisfakcija…
Ovo me niste pitali
“Voleo bih da jednog dana napravim od Relje čoveka, onakvog, kakvog je on od mene napravio svojim rođenjem. Želim da oboje postanu dobri ljudi”. Ne znam tačno kako bi izgledalo pitanje koje bi pokrilo ovakav odgovor, ali volela bih da istaknem da možda ne bih bila takva majka da pored sebe nemam baš ovakvog supruga. Trenutak kada je jedan dečak postao odrastao čovek i svesno preuzeo ulogu oca dogodio se tačno pre dve godine. I to bi mogao biti najvažniji savet mladim ženama: Nije toliko važno da li ste roditelj sa 20, 30 ili 40 godina, vać da li pored sebe imaš osobu koja ravnopravno, rame uz rame, učestvuje u roditeljstvu. Biće dovoljno ako vam kažem da se svake noći budio kad i beba i ustao da mi je prinese na podoj… Ako se od dece prave dobri ljude ličnim primerom, naš tata je na dobrom putu.
Ovu priču posvećujem svom sinu koji nas je na današnji dan pre dve godine učinio presrećnim roditeljima.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.