Iva Gajić je direktorka za odnose s javnošću SBB kompanije. Kao mama Mihaila i Milene, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.
O meni
Moje ime je Iva Gajić. Imam 31 godinu, Petrova sam supruga i Mihailova i Milenina mama, a onda i direktorka za odnose s javnošću SBB kompanije. Detinjstvo sam provela na malim ekranima, a letnje raspuste i pauzu na televiziji u svom, kako moj deka kaže „bosongom detinjstvu“ na Dunavu i u ravnici.
Sada imam tu privileguju i čast da rastem iza malih ekrana, ali i dalje u svetu medija i telekomunikacija. Uporedo sa studijama bankarstva na Ekonomskom fakultetu, radila sam na televiziji i znala sam da komunikacije i mediji jesu moja profesija. Zbog toga sam upisala i Master studije iz Poslovnih komunikacija na istom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Trudim se da ne planiram, samo tiho maštam i živim svoje snove. Mama me je naučila da kada nešto jako želiš to ti se i desi. Činjenica je da sam nekada morala da budem mnogo strpljivija i da se mnogo trudim, ali se zalaganje uvek isplatilo.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Jako sam želela da budem mama i biću potpuno iskrena, nisam odmah spoznala sve lepote moje sada najvažnije životne uloge. Trebalo mi je vremena da shvatim zbog čega moj Miša plače, da naučim da dojim i da se nosim sa svim čarima nespavanja, grčeva, pupčanika koji nikako da otpadne i svih slatkih muka novopečenih roditelja. Svakim danom naša sreća je bivala sve veća i tako već tri i po godine. Dok sam slušala priče da nikada možda neću moći da ostanem u drugom stanju to mi se desilo, kada sam se najmanje nadala. Insulinska rezistencija i trombofilija su pratile obe moje trudnoće, ali sam sa Milenom u stomaku proputovala ceo svet radeći. Nema toga što majka ne može, samo kada želi!
Sada znam šta znači to da su majčine misli uvek podeljene, jer su mi njih dvoje uvek negde u srcu i glavi, ali se trudim da se vodim rečenicom moje mame, a to je da je naša pupčana vrpca presečena na porođaju. Suprug i ja se trudimo da vaspitavamo decu tako da budu samostalni, ali podstičemo njihovu radoznalost i znatiželju. Mihailo je imao dva i po meseca kada je sa mnom išao na prvi radni zadatak. Decu smo uključili u naš život, ali smo sve svoje slobodno i sve drugo vreme posvetili njima. Kada smo se upoznali shvatili smo da imamo slične poglede na život i da delimo jednake porodične vrednosti, a nakon godinu dana se rodila hemija. Nešto drugačija priča od mnogih ljubavnih koje ćete čuti, ali tako je bilo. Ove godine obeležavamo šest godina braka.
Po mom iskustvu koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40-im?
Nisam mislila da ću postati mama pre 30, ali Mihailo je došao na svet kada sam imala 28, a Milena sa mojih punih 30. U drugoj trudnoći sam bila mnogo opuštenija, možda čak i suviše opuštena, jer sam u sedmom mesecu trudnoće letela balonom u Litvaniji, dok sam sa Mihailom u stomaku visokorozičnu trudnoću praktično preležala.
Sa Milenom sam u svemu mnogo opuštenija i smirenija, dok smo sa sinom vodili računa o svakom detalju. Slikali smo ga na svakom koraku i u svakoj situaciji, pisali sve njegove napretke u radosnici. Moram da priznam da se situacija sa ćerkom promenila, ali njen dolazak na svet nikada neću zaboraviti. Bilo je to tople oktobarske večeri, kada na Brankovom mostu obično nikada nije gužva. Tog 24. oktobra 2019. je bila, tako da je Milena došla na svet 15 minuta nakon ulaska u porodilište, a njen tata uživo u programu na televiziji. Kada se rodila postala je najvažnija vest dana i to dok je srećni deka tražio mesto za parking ispred porodilišta.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena majka?
Bilo ih je mnogo i mislim da je sadašnji trenutak najzanimljiviji. Mihailo govori kako mama radi tamo gde su sateliti i priča drugarima da na mom poslu ima mnogo crtanih filmova, a tata je novinar kojeg snima kum.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je vreme za decu?
Nema pravog vremena, kada upoznate čoveka sa kojim želite da gradite dom i kada vi osetite potrebu za tim. Tada je pravo vreme. Da mogu zabranila bih pitanja svih zabrinutih znatiželjnika o privatnim detaljima tuđih života, pa i onih koji se tiču roditeljstva. Možda neko može, a neće, možda želi, a ne može.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Deca su me naučila strpljenju definitivno. Naučili su me i tome koliko ljubav može biti velika i zahvalna sam im što su od mene napravili boljeg čoveka. Smatram da je najvažnije poverenje. Moju decu nikada ne lažem. Trudim se da gradim njihovo samopuzdanje, ali nikada neću isticati sve njihove osobine u supretlativu. Za svakog roditelja je objektivnost veoma teška kategorija, ali kako sam odrasla u medijima i sa decom koja su sada javne ličnosti, uspešni sportisti ili poslovni ljudi, obećala sam sebi da nikada svoje neostvarene snove neću pokušavati da ostvarim kroz svoju decu. Moji roditelji su mene uvek podržavali i pomogali mi u granicama svojih mogućnosti. Oni dolaze iz sveta tehnike odnosno tehologije, ali su moje hobije uvek negovali. To što je hobi postao profesija, posledica je životnih okolnosti.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Naši prijatelji znaju da naša deca jesu veliki sladokusci. Sin obožava sve da jede i ima veoma zdrave navike. Sa ćerkom je nešto drugačija situacija, nije veliki ljubitelj voća, ali kuhinju i spremanje hrane obožavaju. Supruga je u početku nerviralo brašno na podu, ali su ruke u testu postala naša omiljena zabava. Mihailo sa 3,5 godine sprema picu, kolač sa višnjama ili palačinke. To je došlo nekako spontano i drago mi je da je tako. Koliko će im biti zanimljiva ova zabava, na njima je.
Ovo me niste pitali
Uživajte u svojoj deci, jako brzo porastu, ali isto tako trudite se da pronađete vreme za sebe. Imala sam tu sreću da budem okružena ljudima na koje sam se ugledala kako u privatnom životu, tako i poslu, koji su bili inspiracija i dokaz da se sve može. Trudim se da sledim njihov primer i da pravim balans između privatnih i poslovnih obaveza. Počela sam da radim kada je Milena imala 8 meseci, ali dobra organizacija je ključna za srećan život. Radim posao koji volim i dolazim svojoj deci nasmejana. Ponosna sam na to što sam kao mlada mama, zajedno sa svojim kolegama učestvovala u EON Kids kampanji, ali i svim drugim projektima na kojima u SBB kompaniji trenutno radimo sa posebnom pažnjom na najmlađe korisnike. Oni su danas ravnopravni korisnici telekomunikacionih usluga i zato sam srećna što smo ove godine predstavili i EON Connect, aplikaciju koja omogućava bezbedno korišćenje interneta.
Sa svojom decom mogu da „testiram“ servise koji su posvećeni njima. Vrlo su strogi u ocenjivanju, pa zato volim da osluškujem njihovo raspoloženje dok na primer koriste EON Kids profil, gledaju IDJKids TV , sami rukuju dečijim daljinskim, koji će se uskoro naći na tržištu. Kada su oni zadovoljni, znam da mi kao kompanija radimo pravu stvar ne samo za decu, nego i za nas roditelje.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.