Iva Pavlović Pušica je profesionalni Coach i NLP Master. Kao mama jedanaestogodišnjeg Konstantina i osmogodišnje Helene, podelila je sa čitaocima svoje roditeljsko iskustvo.
O meni
Ja sam Iva Pavlović Pušica- profesionalni Coach i NLP Master, profesor, diplomirani ekonomista i vlasnik Centra za edukaciju i lični razvoj NLP za mlade
Mama sam jednog Konstantina koji uskoro puni 11 godina i Helene koja ima skoro osam godina.
Već 13 godina radim sa decom, mladima i roditeljima. U početku sam radila kao profesor u srednjoj školi, a pre četiri godine sam osnovala „Nlp za mlade“ i počela da organizujem edukativne radionice na razne teme: jačanje samopouzdanja, upravljanje emocijama, veštine komunikacije, jačanje motivacije, uspešno i kreativno učenje, kreiranje ciljeva, veštine prezentovanja…
Ja – mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Prvi put sam postala mama u 29. godini i to samo par meseci nakon što smo suprug i ja poželeli da postanemo roditelji i osetili da je pravo vreme i da smo potpuno spremni. Ustvari samo smo mislili da smo potpuno spremni. Mislim da je u realnosti nemoguće da budete potpuno pripremljeni i da znate šta vas sve očekuje kada beba uđe u vaš život. Toliko sam bila uzbuđena, mogu slobodno reći euforična kada se Konstantin rodio, da 10 dana nisam oka sklopila. Bila sam toliko srećna. Doduše, ta situacija sa (ne)spavanjem se nastavila i kasnije, tako da se ne sećam da sam uopšte spavala do njegovog osmog meseca :).
On je bio beba sa jakim karakterom i nekako je uspeo da sve nas odrasle prilagodi sebi. Sve knjige koje sam pročitala na temu roditeljstva i sve moje znanje je palo u vodu. Bio je dinamična i zahtevna beba koja je tražila da ga neko non stop zabavlja i neprestano je bio na rukama. Ali nekako smo se snašli i povremeno smo uspevali da se opustimo i uživamo sa bebom, a ne da samo brinemo – da li diše dok spava, da li će se prehladiti ako se otkrije noću a mi slučajno spavamo i ne primetimo :), da li je sit, koliko je napredovao, da li smo sve uradili kako treba, koji je sledeći korak, kako da preživimo temperaturu…
Sa drugim detetom je situacija bila drugačija – bili smo već uvežbani i znali smo šta nas očekuje. Helena je ušla u naše živote tri godine kasnije i unela je mir i drugačiju vrstu energije u naš dom. Da mi je neko pričao da dvoje dece istih roditelja mogu biti toliko drugačiji, teško bih poverovala.
Helena koja je spavala cele noći od samog početka; Konstantin koji je tako malo spavao. Ona uvek nasmejana; on i ne baš toliko; Ona smirena; on energičan. Sve je bilo drugačije. Svako dete je zaista jedinstveno. Svet u malom. I tako mu treba i prići.
Kao što moji prijatelji govore, ja sam profi-mama J. Svemu pristupam odgovorno i dajem sebe u potpunosti, tako sam i ovoj ulozi pristupila na isti način.
Ja sam bila od onih mama koje su produžile porodiljsko kako bi bile što duže sa bebom. Kako bih što duže dojila. Nisam se odvajala od njih ni dan ni noć. Stalno sam imala u glavi da su prve tri godine života ključne i da u tom periodu mama treba da bude stalno sa detetom. Počela sam da radim nakon godnu i po dana i čim bi se nastava završila, ja bih trčala kući. Možda je moglo i malo opuštenije. Ali da se ponovo nađem u ulozi novopečene mame, verovatno bih sve uradila isto ili vrlo slično.
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40-im?
U 20. možda imate više energije, a kasnije imate sigurno više iskustva, zreliji ste, profesionalno ste ostvareni, imate sigurnost.. ali na kraju sve je to individualno. Najbolje godine su onda kada ste vi spremni da prihvatite odgovornost koju roditeljstvo nosi, da promenite svoj način života i prilagodite se bebi. Kada ste dovoljno zreli da pravilno postavite prioritete i kada svim srcem želite bebu, a intuicija vam govori da je pravo vreme baš tada.
Mislim da se sa decom bolje razumete kada ste bliži njihovim godinama i ja ne bih verovatno čekala četrdesete da rodim dete, osim ako ne postoji zdravstveni problem i ukoliko sam sa osobom koja je za mene prava.
Činjenica je da vam se život potpuno promeni kada postanete roditelj i da nikada niste sto posto spremni za ono što nosi roditeljsvo. Neprospavane noći, briga, temperature, strahovi za koje niste ni znali da ih imate, ali i neizmerna sreća, ljubav, radost, ispunjenost.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
Bilo je puno komičnih i tragikomičnih situacija, naročito kada smo išli na zimovanje. Sećam se jedne situacije kada je moja ćerka imala tri godine. Vraćale smo se sa skijanja i vozile se na pokretnoj traci koja je vodila do gondole na vrhu. U nekom momentu Helena je pala sa trake u dubok sneg sa strane sa skijama i punom opremom. Samo su skijice i njena glava virile iz snega. Ja sam se sagla da je izvučem, medjutim u tom neveštom pokušaju dok se traka kretala, a iza nas bila kolona ljudi, i ja sam pala sa trake u sneg. Naravno sa skijama. Mogu samo da zamislim koliko je ljudima bilo smešno da posmatraju kako se ja koprcam u snegu pokušavajući da pomognem detetu i sebi da izađemo nekako i vratimo se na traku. To je trajalo neko vreme, a onda su ljudi pokušali da nam pomognu i izvuku nas iz snega. Helena je imala više sreće i nju su relativno lako izvukli. A izvući mene je bio mnogo veći izazov :). Situacija je postala komična. Posle više neuspelih pokušaja, morali su da zaustave traku i uspela sam da se uz pomoć drugih skijaša nekako izvučem iz snega.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Pravo vreme je onda kada imate pored sebe pravu osobu, koju volite i koja vas voli i želi da sa vama osnuje porodicu. Važno je da ste zreli, odgovorni i spremni da prihvatite sve ono što uloga posvećene mame sa sobom nosi. Ukoliko se kockice slože i u 20 im, ranim 30 im imate mogućnost i želju da rodite, mislim da ne treba čekati.
Ja sam želela da osnujem porodicu i decu rodim baš u tim godinama – to mi je bio prioritet, a smatrala sam da karijeru mogu graditi i kasnije. Imala sam sreću da je skoro sve ispalo onako kako sam planirala i osećala da je najbolje. Takvo je moje iskustvo, mada ne smatram da je to univerzalni princip.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Najvažnija je ljubav, međusobno poštovanje, strpljenje, iskrenost i pažljivo slušanje. Deca su otvorena i sve će vam reći ukoliko umete da postavite prava pitanja, da pažljivo slušate, posmatrate i ne osudjujete. I važno je da se sa decom igrate, smejete i naučite od njih da uživate u sadašnjem trenutku, da se prepustite i opustite. Iz mog privatnog i profesionalnog iskustva, obzirom da radim sa decom, mogu reći da su deca naši najveći učitelji. Kako biste bili bolji roditelj važno je da budete spremni da pomerate svoje granice, da se menjate, da učite, da rastete zajedno sa njima, da preispitujete sebe i svoje stavove. Niko i ništa vas ne može tako motivisati da postanete bolja osoba kao što to može dete.
Roditelj treba da prepozna jedinstvenost svog deteta, njegov potencijal i resurse i da mu pomogne da ih razvije. Toliko toga svakodnevno učim od svoje dece i sve divne dece sa kojom imam privilegiju i čast da radim i da ih podučavam, da to smatram svojim najvećim blagoslovom u životu.
Ovo me niste pitali
Majčinstvo je za mene nešto uzvišeno i smatram da žena ne mora imati decu da bi bila Majka. Majka može biti i dobra učiteljica, komšinica, tetka, baka, neko ko decu voli bezuslovno. Ono što smatram da je važno je činjenica da su deca uvek blagoslov i da su nam data kako bi obogatila naš život i kako bismo mi obogatili njihov. Na nama je da im damo korenje, ljubav, stabilnost, da prepoznamo njihovu jedinstvenost, potencijal i resurse koje nose u sebi i da im pomognemo da ih razviju. Da učimo od dece, a ne da ih samo podučavamo .Da shvatimo da mi ne posedujemo našu decu i da ona ne pripadaju nama. Da ih osnažimo, podržimo, inspirišemo i damo im krila da odlete kada za to dodje vreme.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.