Sa Jovanom Omerović se već godinama dužimo budući da svakog meseca organizujemo radionice u vrtiću Bajka koji je u vlasništvu njene porodice. Kao mama ćerki od dve i četiri godine, za Detinjarije Jovana govori o svom roditeljskom iskustvu.
O meni
Zovem se Jovana Omerovic, tridesettrogodišnji sam diplomirani filolog i ponosna mama dve ćerkice – uzrasta od 4 i od 2 godine. Dan mi počinje i završava se pored dece. Već osmu godinu sam u porodičnom poslu, pa mi se poslovno i privatno okruženje ne razlikuju mnogo. Kada ujutru povedem decu u vrtić, u istom i počinje moj radni dan – pored supruga i mame.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Nakon rođenja prve ćerke, bila sam zbunjena. Koliko god da želite i planirate, na taj trenutak vas niko ne moze pripremiti. To je ljubav koja se otkriva svakim novim dodirom, pogledom, hranjenjem, kupanjem… Deca vas promene, vasš stil života, pogled na svet i odnos prema ljudima. To je “ono” što razume samo roditelj. Nisam pristalica, a danas je to učestalo, da decu rađamo kako bismo bile društveno prihvacene, i kako bismo ispunile tuđa očekivanja.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Ne postoji univerzalno “pravo vreme “za bebu. Taj osećaj/želja se prosto dogodi. Pogrešno je i preterano odlagati, jer mališani zahtevaju dosta energije, volje i vremena. Obe ćerke sam rodila pre 30-te godine, i na to sam veoma ponosna. Smatram da ne treba “ulaziti” u roditeljstvo dok ne završimo započeto školovanje, i ne nađemo sebe bar u nekom zanimanju.
Roditeljstvo iz mo ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Poverenje i sigurnost su bile osnove odrastanja mog supruga i mene; I to je ono što mi danas razvijamo u našem odnosu sa decom. Deca treba u ljubavi da nastaju i u njoj odrastaju. Oni nisu naša svojina, mi smo tu samo da im pomognemo da izrastu u bolje i srećnije ljude.
Ovo me niste pitali
Pozna roditeljstva povlače za sobom niz “problema”, a deca su ta koja to najvise “trpe”. Prezaštićenost, strah od puštanja deteta “da bude dete”, neshvaćenost njihovih stvarnih potreba i nemogućnost da ih razumemo, prevelika
očekivanja i gušenja dece ličnim, neostvarenim ambicijama… Zato, ako okolnosti i zdravlje to dozvoljvaju, decu treba rađjati u kasnim 20-im i ranim 30-im godinama.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.