Leila Karmouch Đorđev diplomirani filolog arapskog jezika i master međunarodne politike, kao i mama petogodišnje Nore. Za Detinjarije, Leila po drugi put govori o svom roditeljskom iskustvu.
O meni
Od prethodnog intervjua prošlo je godinu i po dana. Neke stvari su se promenile, neke ne.
Ja sam Leila, ponosna mama sad već petogodišnje Nore. Po formalnom obrazovanju sam diplomirani filolog arapskog jezika i književnosti i master političkih nauka. U duši kreativac, zaljubljenik u putovanja, knjige i druženja…
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Noru sam dobila u 32.godini i od tad mi se život deli na pre i posle nje. Koliko god se priremali ili ne za ulogu roditelja, sav njen obim možemo da shvatimo tek kad dobijemo dete. Prva tri meseca su mi bila najtubulentnija, dok smo se navikli na njen ritam, a od tad sve teče lakše. Od samog početka sam bila potpuno opuštena i slušala svoju intuiciju, što mi je bilo presudno da se u novoj ulozi osećam kao svoj na svome.
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40-im?
Iz moje perspektive, prednost rađanja u tridesetim je neka zlatna sredina jer sam do tih godina imala dovoljno vremena da steknem priličnu količinu životnog iskustva, dovoljno sazrim kao žena, saznam šta želim, a šta ne, šta mi je bitno, a šta ne i bila sam spremna da započnem novo poglavlje. Osećala sam se rasterećeno. S druge strane, majčinstvo, bez obzira u kojim godinama se desi, stvara neke strahove i bojazni, koji, ako se ne kontrolišu, mogu da načine veliku štetu u odgoju deteta.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
O, da, ista kao u prethodnom intervjuu, najupečatljivija je o fontaneli. Jednu noć se budim da je podojim, sva bunovna, držim je u naručju, mazim i odjednom napipavam “rupu u glavi”! U panici budim supruga i vičem “dete ima rupu na glavi! Brzo mi nađi telefon da zovem halo bebu!”. On umalo nije pao niz stepenice od šoka, a srećom setio se da je u pitanju fontanela. Ta scena mi uvek izmami osmeh kad pomislim na nju.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Jedino pravo vreme je kad same osete da su spremne. Spremne u smislu da su zadovoljne sobom, postignutim do tog trenutka, ispunjene. Takođe, spremne na odricanja, na menjanje prioriteta, na razumevanje, otvorenost i postajanje neke druge, nove sebe.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu vas je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Što se tiče iskustva, prva stvar je strpljenje. Nije mi nikad bilo jača strana, a sad već nisam loša u tome. Noru sam od prvog dana smatrala sebi ravnom, koliko god da je (bila) mala, trudim se da joj se uvek obraćam s punim poštovanjem njene ličnosti i sigurna sam da ona to oseti na svoj način. Poštujem njene potrebe i želje, učim je da poštuje tuđe. Jednom od najvažnijih stvari smatram da u svoj našoj bezgraničnoj ljubavi koju osećamo prema svom detetu, jako je bitno da umemo da mu postavimo granice, okvire u kojima im je lakše da funkcionišu, da upoznaju svet, da uče šta je ispravno, šta je dobro, a šta nije. Duboko sam zahvalna što sam imala sreću da još u trudnoći naletim na predavanja dr Ranka Rajevića koja sam odmah upila, a od tad su mi jedna od vodilja u kom smeru i na koji način da se posvetim Norinom razvijanju.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Zagovornik sam toga da sve što je umereno, u redu je. Ne težim nikakvim krajnostima i sve nam je zastupljeno u jelovniku. Sa nepune dve sam je stavljala pored sebe i uključivala u spremanje hrane. Kako imam marokansko poreklo, marokanska jela sa više povrća, a manje mesa su nam čest obrok. Činjanice na koje sam najviše ponosna koje se tiču njene ishrane su da sam je naučila i navikla da uvek prvo jede slano, a slatkim se zasladi, da sama poseže za voćem, da joj sveža paprika služi kao grickalica i da svako jutro i veče popije flašicu čaja sa medom. Naravno, nekad poželi da pojede i čips, al s obzirom da je to jednom u dva meseca, nemam ništa protiv. Ono u čemu sam jako dosledna od kad je počela sa čvrstom hranom je da nema probirljivosti i spremanja posebnih obroka za nju, već svi jedemo isto.
Ovo me niste pitali
Uverenja sam da nam je roditeljstvo onakvo kakvim ga sami učinimo, ni teško ni lako, već isključivo onako kako ga mi iz naše perspektive doživljavamo. Naša deca su naše ogledalo. Oni su baza koju im mi pružimo, ono što ih mi naučimo, ono što im mi serviramo. Rođena su da uče i istažuju, a mi smo tu da ih usmeravamo. Tudimo se da sa našom decom što bolje i kvalitetnije provodimo vreme, bez ikakvih ekrana, bar u prvim godinama života. Trudite se da obavezno imate i neke trenutke samo za sebe i iskoristite ih da radite ono što volite i što vas ispunjava. Volite, osluškujte i razumite svoju decu. Srećna i zadovoljna mama, srećno i zadovoljno dete.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.