Milica Gacin pre sedam godina počela jr da vodi emisiju Slagalica na RTS-u, ali je pokrenula i jedan samostalni projekat “Moje najbolje godine”. Kao mama dve ćerke, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.

O meni
Iako su moje ćerke sada odrasle osobe, ja sam pre svega i zauvek mama. Ali sam i žena u zrelim godinama koja je osvestila koliko su one važne jer sam tek sada u balansu sa sobom i svojim željama. Nedavno sam otkrila i pilates u kojem uživam, počela da radim na novom projektu, shvatila da sam sada na vrhuncu svojih mogućnosti i krenula u nove izazove.
Pre sedam godina počela sam da vodim emisiju Slagalica na RTS-u, ali sam pokrenula i jedan samostalni projekat – “Moje najbolje godine”. Nakon niza radionica po gradovima širom Srbije, rezultirao je prvom konferencijom sa istim nazivom, koja će se održati 2. aprila u hotelu Hyatt Regency Belgrade, a namenjena je upravo ženama mojih godina sa idejom da shvate period zrelih godina kao najbolje vreme za ostvarivanje svih svojih potencijala.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Nema razlike u roditeljstvu kroz vreme, samim tim ni novih uloga. Ja sam njihova majka sa svim lepotama i obavezama koje svaka mama ima. Većina kaže lako je tebi, deca su ti velika. Istina je da su velike, ali osim sto ih ne hranim, ne kupam i ne držim za ruku, sve ostalo je isto. Mi imamo dubok odnos i međusobno nam je važno da komuniciramo, da smo prisutne i učestvujemo u životu svake od nas.
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40?
Ništa bolje u životu nisam uradila od rođenja svoje dece, zato mislim da mane majčinstva ne postoje. Sav moj život pre njih dve u dvadesetim je bio lep i ispunjen, ali ja sam se zaista rodila sa njihovim dolaskom na svet. Iz takvog shvatanja majčinstva nikada mi ništa nije bilo teško. I sada, kada su porasle, moja potreba za davanjem i pružanjem ljubavi i podrške podjednako je snažna.
Oduvek sam se mnogo bavila svojim ćerkama, uvažavala njihove potrebe i izbore i u tome beskrajno uživala. Sada nam je interakcija intenzivnija jer prekoputa sebe imam dve divne mlade osobe u čijim razmišljanjima i postupanjima mogu da se ogledam i nadalje učim, rastem i sazrevam.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
Moja starija ćerka je imala samo dve godine kada je pokazala snagu svog karaktera. U jednoj prodavnici obuće doslovno smo provele dva sata pregovarajući da li ćemo uzeti lakovane cipelice za devojčice ili braon za dečake. Uključile su se i prodavačice i odlično su nas zapamtile. Jedna od njih i danas pita za moju ćerku, život nas je jednostavno spojio. Nema potrebe da objašnjavam kako su te sezone išle braon cipelice uz sve haljinice.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Nema pogrešnog tajminga i moj stav je da dete nikada nije greška. Ako žena zaista želi dete, ni godine ni obaveze nisu prepreka.
Mislim da se decom treba baviti predano, uvažavati ih i razumeti bez očekivanja ili poređenja. Takva kakva su najbolja su. I jedino uz takvu podršku mogu da ostvare sve svoje potencijale. Ja sam se rukovodila time da zabrane, kažnjavanja i ucene nikome ništa dobro nisu donele zbog čega ih nisam primenjivala u vaspitavanju svojih ćerki. Razgovor, razumevanje, zainteresovanost, to su bili i ostali moji postulati vaspitanja.
Roditeljstvo iz mo ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Najvažnije je da se dete oseća prihvaćeno. Sve osobine, vrline i mane su ok. I potpuno treba isključiti očekivanja. Sumanuto je razvijanje osećaja krivice, a naročito ne zbog toga što nisu ovo ili ono postigli. Uvažavanje različitosti je ključ za razumevanje, a to još više dolazi do izražaja u odnosu sa decom. Razvijanje samostalnosti je najbolje što može da se uradi za svoje dete.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Prilično se bavim ishranom. To znači da mi je u fokusu nabavka što kvalitetnijih namirnica i spremanje balansiranih obroka. Kuvam svakodnevno i trudim se da poštujem preporuke nutricionista. Tokom jednog perioda života bilo mi je jako naporno, ali kad sam shvatila da je kuvanje zapravo kreativan proces počela sam da uživam. Istina je da traži vreme, ali to je minimalna investicija spram onoga što se dobije. Ishrana je ozbiljna oblast koja ima snažan uticaj na naše zdravlje i zato nastojim da izbegavam naručivanja. Uspela sam obe da naučim da doručkuju i misle o tome šta unose u svoj organizam u toku dana.
Ovo me niste pitali
Naša porodica je zapravo četvoročlana u kojoj caruje Beki, maleni jorkširac od dva i nešto kilograma sa karakterom lava! Ona je osa koja nas dodatno spaja, a sama se svojski trudi da nam dokaže ko je najvažniji. Pred njom sve kapituliramo i apsolutno smo srećne što imamo priliku da za nju radimo sve što ona poželi. Ako vam kažem da joj se obraćamo sa “hajde, da čujemo” i za sve njeno imamo najnerazumnija opravdanja jasno je koji smo stepen razmaženosti dostigli. I za to sam lično odgovorna jer od kad je došla kod nas moj stav je bio “njeno je da uživa”. Moje je da ispunjavam sve želje i nadam se da za ovih sedam godina nemam promašaje.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Ćerka jake žene je ona koja se poredi sa svojom majkom i gubi
Drage jake žene! Sve razumem, ne možete da obuzdate svoju moć, to je "vaša priroda", i niko vam ne može reći drugačije. Ne tvrdim ništa. Ali molim vas, razmislite o...
Majka uvek želi da olakša život svojoj deci koliko god može
Mama će svom dvadesetogodišnjem detetu poslati poruku da će padati kiša i da ne zaboravi kišobran. Zove da vidi kako je za njene unuke prošao prvi dan škole i odvojenosti...
Ja ne volim svoje dete
Često nailazim na takve tekstove. Od trudnih žena pa do već rodivših mama, sa deteetom od godinu dana ili sa već odraslim. I… osećam prema njima iskreno poštovanje. Retko koja...
Priče u prolazu: Ko je tvoja majka?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto Moj sin plave kose ima tri morska druga. Stariji su od njega i već popunjavaju spomenare. Sedi pomalo zbunjen kraj njih i pokušava da shvati šta...
Nema komentara.