Tamara Petković je osnivačica i glavna urednica portala Demetra.rs. Kao mama troje dece, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.

O meni
Mama sam dečaka od skoro 11 godina i devojčica od devet i pet godina. Jedna sam od osnivačica i glavna urednica portala Demetra više od 11 godina. Sve više deca ostavljaju vremena da se opet ozbiljnije bavim karijerom, a moj trenutni fokus i poslovni planovi vezani su za portal, ali i neke dodatne poslove. Važno mi je da uvek imam vremena pre svega za porodicu, a onda i hobije, te uživanje u svakodnevnici.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
Koliko god mi tada bilo mučno trogodišnje čekanje na trudnoću uz brojne preglede, analize i komplikacije, sa ove tačke gledišta sam zahvalna što je bilo baš tako. Verovatno mi je to, kao i velika želja od kada znam za sebe, da imam decu, omogućilo da uživam čak i u onim napornijim danima ili kada je neko od dece bolestan. Čini mi se da je sve teklo prilično glatko upravo zbog činjenice da sam ja jedva dočekala sav taj divni haos, plakanja, presvlačenja, dojenja i svega što sa bebom u domu, a kasnije i još jednom, dolazi.
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40-im?
Generalno je glavna prednost mama u 20-im godinama to što su daleko fizički spremnije i da iznesu trudnoću, ali i da budu konstanto u pokretu, a lakše podnose neprospavane noći. Sa druge strane i ne brinu toliko o svemu mogućem i nemogućem, o čemu stariji već razmišljaš. Mane su što možda nisi finansijski situairane i karijeru kreću tek sa malom decom kojoj treba puna pažnja i mnogo posvećenosti.
Sa druge strane, u kasnijim godinama su žene češće sa već završenim školovanjem, određenom pozicijom na poslu, nekada finansijski obezbeđene, sa određenom zrelošću i spremne da odvoje određene godine da fokus prebace na decu, ali se već često javljaju neke poteškoće prilikom zatrudnjivanja. Opet, sve ovo je teorijski tako, ali činjenica je da niko ne može sa sigurnošću da zna šta ga čeka, sa čime će se suočiti i da se „sutra“ finansijska situacija neće potpuno obrnuti. Sve je zapravo toliko individualno i neizvesno u svim opcijama, pa se vraćamo na pitanje zrelosti i želje da se žena tome posveti.
Svoje prvo dete sam dobila sa 28, drugo sa 29, a treće sa 34. Moj izbor je bio da treće bude do 35, a da nakon toga ne pokušavam. Ne kažem da posle toga treba odustati, ni da je to neka prevelika prekretnica, ali prosto ja nisam želela da strepim dodatno zbog potencijalnih komplikacija.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
Prvih dana majčinstva najduhovitije situacije u kojima smo se nalazili, zapravo su bile one sa našim mačkom tada. Od dolaska iz porodilišta smo se potrudili da ga „upoznamo“ sa bebom tako što je provirio u korpu u kojoj se beba nalazila. Međutim, danima su se tolerisali da tako kažem, odnosno ignorisao je bebu. Kako uveče ostanem sama, tako je dolazio i imitirao bebu ležeći preko mog stomaka, sa glavom pod mojom bradom. Par puta smo zatekli situaciju da se beba probudi, a on se propne i kroz rešetke kreveca viri i gleda zašto se oglašava i kako uopšte on može da pomogne. Mi smo namerno ignorisali situaciju i virili sa strane da vidimo šta će se dešavati, a on bi dolazio i mjaukao da neko reaguje na bebu. U fazonu: „Jeste vi gluvi? Mladunče vas zove.“
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Pravo vreme je onda kada odluče da to žele i da su spremne, ako odluče. Mislim da je najveća greška roditi dete samo zato što tako treba, onda kada ne želimo. Svaka majka voli svoje dete i bespredmetno je o tome polemisati. Međutim, ako će se osećati loše zbog toga što detetu treba da se posveti u narednim godinama više, a onda i čitav život donekle, ako će dete čuvati svi drugi konstantno, ako će se osećati sputano i očajno zbog odsustva pređašnjeg života, onda je bolje da to odloži. Toliko je nesrećnih ljudi među nama da treba da težimo tome da nam se deca zaista rađaju voljena i željena.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Možda najbolji savet koji sam dobila i koji često ponavljam jeste da slušam svoj instinkt i ja taj savet prenosim drugima. Posebno u prvim mesecima sa bebom, taj moj instinkt da nešto nije ili jeste u redu i šta treba uraditi nas je divno vodio. Sa decom je sve važno, ali između ostalog i poverenje, pa bih spomenula ono gde često pogrešimo iz najboljih namera. Momenat kada decu vodimo bilo da vade krv, poprave zubić i slično i kada im pričamo da im neće raditi ništa, je onaj u kom se zapravo oni kasnije osećaju prevareni od strane nas. Tada često plaču iz besa, a ne što ih nešto boli.
Od vremena kad su se rodili, opet po savetu, sam deci pričala šta ih čeka, i dok me ni reč nisu razumeli. Kako su rasli, to radim i dalje, sve do detalja predstavim kako će izgledati, čak i bocnem noktom da demonstriram recimo ubod. Kažem da nije prijatno, ali da ću biti pored, objasnim zašto je to važno.
Bude im neprijatno to što treba da se obavi, uglavnom nisu ni plakali, ali znaju da mogu da se oslone i da ako im nešto kažem, da će zaista biti i tako. Isto je i za bolesti nekih dragih osoba i drugo. Od laži zaista ništa nemamo, a deca su mudrice.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Kod nas je po ovom pitanju vrlo šarolika situacija, obzirom da deca imaju potpuno različit repertoar stvari koje vole da jedu. Za doručak i večeru i kako kada, u zavisnosti da li se ide u vrtić, školu i posao, ali za ručak su tu mahom supa/čorba, glavno jelo i salata. Ne odstupamo često od tog pravila jer nekako smatram da je hrana jedna od ključnih stvari za zdravlje cele porodice. Ne vidim poentu forsiranja zdrave ishrane u prvoj godini ili pak dojenja po svaku cenu, ako ćemo sve suprotno raditi tokom narednih godina. Deca se kako rastu sve više uključuju i u samostalnu pripremu nekih jednostavnijih stvari.
Oko stola su, kada se nešto mesi i pravi od testa, svi počinjali da učestvuju oko četvrte godine i tu je zapravo često rasprava ko će da pomogne, ko premazuje, ko uvija.
Moram da se ogradim i da smo vrlo fleksibilni u smislu da jednom u 2-3 meseca pojedu nešto od brze hrane, jedu slatkiše, grickalice povremeno. Naš stav je da je najbolje da im sve bude dostupno u kući, ali limitirano. Prečesto smo imali prilike da vidimo decu koja nikada to ne jedu, a onda pri prvoj prilici da sami odu u grad nekontrolisano jedu sve što nije zdravo.
Ovo me niste pitali
Htela sam još da napomenem, kako žene danas očekuju previše od sebe, a i drugi vrše pritisak na njih. Sa druge strane, često misle da drugi stižu sve i uvek im se čini da je kod drugih bolje, lepše, uspešnije. Zapravo, stvar je u prioritetima i trenutnim potrebama. Ne postoji osoba koja u svemu može da bude savršena i da više stvari istovremeno obavlja perfektno. Ako ste u jednoj sjajni, drugu tih dana otaljavate i to je skroz u redu.
Takođe, ako vam je za školovanje ili razvoj biznisa trebalo učenje i niz godina da u tome budete uspešni i da se prešaltate na druge prioritete, isto je i sa roditeljstvom. Priroda i instinkt rade za vas do određene granice, ali kako smo evoluirali za mnoge stvari koje će od vas zavisiti počev od porođaja i dojenja ćete morati da se spremite. Moraćete i da detetu posvetite tih prvih par godina intenzivno, da biste posle vi mogli taj fokus da prebacite na drugo. Ovo ne znači da ćete otaljavati dete, ali će ono imati zdravu osnovu da ide svojim putem i neminovno neće imati potrebu da bude sa vama 24 sata, naprotiv.
Imajte na umu da je sve sa decom oročeno na određeni period, neće večno želeti da slušaju otkucaje vašeg srca, sisati, učiti da hodaju, da govore, prva slova i imati prve simpatije i problem sa hormonskim promenama u pubertetu. Sve su to faze u kojima vi birate koliko ćete uživati. Roditeljstvo je predivno i uz sve teške dane, u petom minutu kada spavaju, želećete da ih izljubite i kažete im koliko ih volite.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Na Balkanu glorifikujemo žene koje nakon porođaja imaju snage da „cepaju drva“
Draga (buduća) mama... Ovaj tekst (i knjigu) sam napisala za tebe, ali ne sa namjerom da ti „solim pamet” ili da te ubjeđujem u svoje svjetonazore. Tokom pisanja vodilo me najprije...
Ja sam mlada mama i evo zašto sam u prednosti u odnosu na “ostvarene” žene
Shvatila sam da sam trudna tokom planinarenja u Kaliforniji, piše Liz Volf. Imala sam 25 godina i nadala sam se da ću imati više vremena za putovanja, pisanje i lutanje...
Kako sam od žene s detetom – postala MAMA
Piše: Olga Valjajeva U trenutku pisanja ove knjige, imam troje dece. Možda će ih do kraja pisanja biti više. Ipak, to suštinski ne menja stvar. Želim da vam ispričam kako...
Odbijam da se zahvaljujem svojoj porodici za pomoć u kući – a trebali biste i vi!
Piše: Džema Hartli "Hej, možeš li da mi pomogneš da pripremimo decu za spavanje?" upitala sam svog supruga. Vreme za spavanje svake večeri nastupa u isto vreme, a sa troje...
Nema komentara.