Međunarodni dan devojčica obeležava se 11. oktobra, kako bi pažnja javnosti bila usmerena na njihova prava, mogućnosti i prepreke sa kojima se suočavaju. Ovogodišnja globalna tema glasi: „Okončajmo dečje brakove i ulažimo u prava devojčica“. Ona podseća da milioni devojčica još nemaju slobodu da odrastaju, uče i odlučuju o svom životu.
Brojevi iza kojih stoje stvarna detinjstva
Prema podacima koje UNICEF navodi povodom obeležavanja ovog dana 2026. godine, više od 12 miliona devojčica godišnje stupi u brak pre punoletstva. To je približno jedna devojčica na svake tri sekunde.
UNICEF upozorava i da devojke uzrasta od 15 do 19 godina imaju dvostruko veću verovatnoću od svojih muških vršnjaka da budu izvan obrazovanja, zaposlenja i obuke. Ovi podaci odnose se na svet u celini.
Iza svakog broja nalazi se dete: njegovi planovi, prijateljstva, interesovanja i mogućnosti koje mogu biti prekinute. Dečji brak ugrožava pravo na obrazovanje i sigurnost, a devojčice izlaže većem riziku od nasilja i zdravstvenih problema povezanih sa ranom trudnoćom. Zato su ulaganje u obrazovanje, zaštitu i dostupnu podršku važni delovi borbe za njihova prava.
Šta devojčicama poručujemo dok odrastaju?
Uz velike društvene promene, vredi zastati i pred porukama koje devojčice svakodnevno dobijaju kod kuće, u školi i svom okruženju.
Da li ih češće pohvalimo zato što su lepe, mirne i poslušne ili primetimo i njihovu upornost, domišljatost i hrabrost? Da li ih pitamo šta misle? Da li ozbiljno shvatimo kada kažu da im nešto ne prija?
Nema ničeg lošeg u tome da devojčici kažemo da je lepa. Važno je, međutim, da čuje i da cenimo njene ideje, trud i sposobnosti. Da zna da može da se zauzme za sebe, potraži pomoć i izrazi neslaganje — i da zbog toga neće izgubiti našu ljubav i podršku.
Podrška počinje u svakodnevnim situacijama
Devojčici pružamo podršku kada joj omogućimo da proba sport koji je zanima, čak i ako ga okolina smatra „muškim“. Kada joj ponudimo knjige, igre i aktivnosti prema njenim interesovanjima. Kada kućne obaveze raspoređujemo prema uzrastu i mogućnostima dece, umesto prema polu.
Važno je i da poštujemo njene granice: da je ne primoravamo na zagrljaj ili poljubac, da saslušamo zašto nešto ne želi i pokažemo joj kako da jasno kaže „ne“.
Ne mora svaka devojčica da bude glasna, takmičarski nastrojena ili sigurna u svaki svoj izbor. Podrška znači i da ima prostora da bude povučena, da se predomisli i da tek otkriva šta voli.
Pre nego što joj kažemo kakva treba da bude…
…pitajmo je šta želi da postane. A zatim je pitajmo i šta je raduje danas, šta je brine i u čemu joj je potrebna pomoć.
Njena vrednost ne zavisi od budućeg zanimanja, uspeha ili toga koliko se dobro uklapa u tuđa očekivanja. Ona već sada zaslužuje pažnju, poštovanje i sigurnost.
Svaka devojčica ima pravo da bude dete. Na nama odraslima je da joj pomognemo da to pravo i živi.


