Umesto raspravljanja sa svojim detetom mlađim od šest godina, roditelji moraju da se oslanjaju na druge strategije – preciznije, na nametnutu kontrolu i posledice.
Od svih glavnih oblasti samoformiranja deteta – koordinisanog pokreta, samostalnosti i volje – volja se u našem današnjem društvu najmanje razume i podržava. Ipak, znamo da, kako bismo imali samopouzdanja, moramo biti u stanju da se kontrolišemo. Ova kontrola širi se na naše mentalne živote kao i na naše fizičko delovanje. Dete mora da nauči da disciplinuje misli, baš kao što uči disciplinu delovanja.
Montesori vaspitačica savetuje kako rešiti napete situcije s decom
Civilizovana društva su se uvek oslanjala na disciplinu svojih građana. Disciplina, poslušnost i samokontrola počinju u detinjstvu. Deca moraju da razviju poslušnost da bi dala legitimitet vlasti kao temelju za zrelo razumevanje i prihvatanje očekivanja civilizacije u kojoj su rođena. Ova očekivanja variraju od jednostavnih i otvorenih do najdubljeg posvećivanja ljudskoj zajednici: od činjenice da crveno svetlo na semaforu znači stani, a zeleno znači kreni, do brige za druge i vladavine zakona, poštovanja ljudskih sloboda i traganja za srećom.
Civilizovana društva su se uvek oslanjala na disciplinu svojih građana. Disciplina, poslušnost i samokontrola počinju u detinjstvu.
Ovo dečje prihvatanje društvenih „pravila kretanja“, da ih tako nazovemo – baš kao i njegovih najdubljih vrednosti – ni na koji način ne podrazumeva da treba da podižemo decu koja će izrasti u samozadovoljne i zavisne odrasle. Montesori obrazovanje podržava upravo suprotan pristup ljudskom biću od rođenja. Lična iskustva Marije Montesori sa fašizmom, nacizmom i komunizmom ubedila su je u apsolutnu neophodnost slobode misli u svim društvima.
Kako da budu poslušna a misle svojom glavom?
Kako podižemo decu koja imaju samokontrolu, prihvataju autoritet odraslog, a koja ipak odrastu sposobna da misle svojom glavom? Kako ćemo ih povesti od „tvrdoglave samovolje“ deteta mlađeg od tri godine do uspostavljene volje i hrabrosti potrebne da se održe na kursu tokom zahtevnih zadataka odraslog života? Preciznije, kako pomažemo maloj deci u najranijem životnom uzrastu razvijanje sposobnosti da izaberu pozitivan zadatak, a zatim održe usredsređenost na njega, nesvesna spoljnih ometanja, i ne obraćajući pažnju na one koji bi ih mogli ometati?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Nema komentara.