Umesto raspravljanja sa svojim detetom mlađim od šest godina, roditelji moraju da se oslanjaju na druge strategije – preciznije, na nametnutu kontrolu i posledice.
Dete moramo da pripremimo okruženje koje prikazuje red i strukturu u aktivnostima. Iskustva reda u ljudskom životu stvaraju očekivanja u detetu koja, zauzvrat, može da koristi da gradi red u svom umu i koja mu pomažu u razvijanju volje. „Šta, kada i gde“ pružaju prilike za ova očekivanja. Želimo da detetu u njegovom svakodnevnom životu razjasnimo: šta da očekuje, kada to da očekuje i gde da to očekuje.
Rutina, rutina, rutina
Šta su neka iskustva „šta i kada“ za bebe i decu mlađu od tri godine? Hrana ostaje u kuhinji; jedemo za stolom sedeći umesto da cunjamo po kući sa keksom u ruci (ili dok vozimo kola ili hodamo po javnom mestu). Kupamo se u kadi, ne u kuhinjskoj sudoperi. Urin i feces spadaju u toalet šolju ili nošu u kupatilu, ne u pelenu dvogodišnjaka. Igračke i slagalice ne pripadaju radnom prostoru u kuhinji. Posebne igračke koje su za dnevnu sobu ostaju tamo. Ne razvlače se po celoj kući. Spavamo u svojim krevetima. Trčanje i vika su za otvoreni prostor, i tako dalje.
Montesori metod: Kako da odgajite samostalno dete
Sledeći zadatak je da ove aktivnosti postanu rutinske: sada je vreme za „kada“. Raspored bebe i malog deteta sastoji se od obroka, dnevnog spavanja, aktivnosti i noćnog sna. Takođe želimo da izgradimo u detetovom danu i vreme za razmišljanje, da bismo maksimalizovali njegovu sposobnost da integriše svoje čulne utiske, i time učvrsti svoje učenje. Osim toga, predlažemo da roditelji svojoj deci čitaju svake večeri pre spavanja, još od prvih meseci, postavljajući time temelje za mirno vreme i proučavanje u večernjim satima kao celoživotnu naviku.
Kako je dvogodišnjem ili trogodišnjem detetu ako je – umesto predvidljivosti ručka kod kuće svakog dana u podne, praćenog spavanjem ili odmorom – svaki dan drugačiji: ne zbog neophodnosti, već zbog roditeljskog neznanja o njegovim istinskim potrebama?
Doslednost rasporeda i rutina su suštinski značajne za bebino razumevanje onoga što se od nje očekuje. Njen čeoni režanj je još uvek neformiran. Ni njen mozak, ni njen jezik nisu dovoljno razvijeni da bi razumela promene u rutini. Zato probajte da imate planirano vreme za izlaske van kuće ako vodite dete sa sobom, bilo da idete u prodavnicu, u šetnju po parku, da biste prisustvovali verskoj službi, ili idete u posetu prijateljima. Ako vaša beba provodi prepodneva van kuće u Montesori okruženju, ili nekom drugom prostoru, planirajte da je posle toga odvodite pravo kući kad god je to moguće, a druge događaje ostavite za kasnije tokom popodnva. Kako je dvogodišnjem ili trogodišnjem detetu ako je – umesto predvidljivosti ručka kod kuće svakog dana u podne, praćenog spavanjem ili odmorom – svaki dan drugačiji: ne zbog neophodnosti (što će se ponekad dogoditi), već zbog roditeljskog neznanja o njegovim istinskim potrebama? Jednog dana dete ide u park kada ga uzmete iz škole, sledećeg ide pravo do prodavnice, a sutradan u kuću kod prijatelja na ručak, pa u kupovinu. Četvrtog dana, vraća se na ručak i spavanje kod kuće. Dvogodišnje i trogodišnje dete ne razume ove promene u aktivnostima i razloge za njih. Ako se detetu dopadne ono što se događalo juče, moli da se to ponovi: „Hoću da idem u park!“ Roditelji tumače ovo insistiranje kao tvrdoglavost. Ali dete ne može da razume zašto ga ne vodite u park ili kuću prijatelja. Isto tako, deca ne razumeju da idemo u prodavnicu namirnica samo kada su nam potrebne namirnice, ili da moraju da nose jaknu zato što je hladno, kad je juče bilo toplo i nije im bila potrebna. Naravno, nećete uvek biti u stanju da pratite nedeljni raspored za izlaske iz kuće. Kada se jave takve situacije, pomoći ćete osećaju sigurnosti i samokontrole vašeg deteta ako održite što je više moguće elemenata rutine prilikom ovakvog izlaska. Obucite mu uobičajenu jaknu ili džemper. Idite istim putem. Pokažite poznate putokaze duž puta. Uradite sve što možete, što će vaše dete podsetiti na predvidive matrice u njegovom životu.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.