Kada roditelji izbliza prate interesovanja svoje dece i kada imaju za njih vremena, otkrivaju da deca postavljaju mnogo pitanja o društvu i njihovom mestu u njemu: ko su i zašto su ovde, o svrsi života i smrti. Roditelji koji zanemare ovaj period propuštaju optimalno vreme za pomaganje svojoj deci.
Učitelj pravi ažuran spisak odraslih volontera − roditelja, baka i deka, prijatelja i suseda škole koji vole da pomažu deci, za izlaske koji zahtevaju prisustvo odraslog. Uloga odraslog je da prati decu u onim situacijama u kojim je njegovo prisustvo neophodno. Ukoliko se škola nalazi u bezbednoj okolini, odrasli pratioci obično nisu potrebni za izlaske koji kratko traju, ali kada se radi o dužim izlascima, odrasli uvek prate decu.
“Marija Montesori je verovala da su završne godine u višim razredima osnovne škole period kada deca shvataju da ne moraju da čekaju da odrastu da bi pomagala drugima. Tada se pojavljuje veliko saosećanje i simpatija prema drugima”
Odlazak u muzeje i na druga zanimljiva mesta može biti lepo iskustvo za odraslog. Nedavno je jedna majka opisala posetu Muzeju nauke i industrije Čikaga tokom koje je pratila četvoro dece iz naše škole. Deca su radila na istraživačkom projektu o ljudskom telu i bilo im je potrebno više informacija o krvotoku. U muzeju su pogledala izložbu i sela na pod sa svojim sveskama da naprave beleške. Majka koja ih je pratila stajala je sa strane dok su deca radila. Jedan posetilac muzeja je neko vreme posmatrao decu kako rade, zatim je započeo razgovor. Želeo je da zna zašto se ne „zabavljaju, trčeći kroz muzej, smejući se i pričajući kao druga školska deca koja su tu bila”. „Muzeji treba da su zabavni!”, insistirao je. Konačno, jedno od dece, koje je izgledalo kao da mu smetaju ova prekidanja, prestalo je na trenutak da piše i podiglo pogled. „Ali mi se zabavljamo”, reklo je ljubaznim, ali čvrstim glasom. Zatim se vratilo svom poslu s drugovima, koncentrišući se kao i ranije.
Posetilac, i dalje zbunjen, obratio se majci koja je stajala nedaleko: „Da li ste Vi učiteljica?” Majka je objasnila svoju ulogu: „Deca tragaju za odgovorima na pitanja koja su postavila. Imaju određenu ideju i planiraju posetu. Muzej umetnosti ili bilo koje drugo mesto tako postaje nastavak njihove učionice.” „Kako to mislite?”, pitao je posetilac. „ Muzej umetnosti postaje njihova biblioteka, njihova laboratorija. On oživljava učenje, jer znanje se ne nalazi samo u knjizi”, objasnila je majka. „Koliko često to rade?”, pitao je radoznali posetilac. „Zavisi od toga šta su odlučili da istražuju. Ova grupa dece to radi drugi put ove nedelje”, uzvratila je majka. „Kakav divan način učenja”, prokomentarisao je posetilac i pogledao dečake i devojčice udubljene u pisanje, očigledno opuštene i zadovoljne.
“Sin je odmah prišao i rekao: „Želeo bih da vam pomognem.” Uhvatio je kolica i odgurao ih do terminala gde su bili drugi članovi porodice. Otac je ispričao kako je pomislio: „Zašto ja to nisam uradio?””
Da bi izlasci iz učionice doveli do ovako pozitivnog rezultata, potrebno je da se deca detaljno pripreme za određeni izlazak. Ona treba da znaju kako da stignu tamo kuda planiraju, šta sa sobom da ponesu i kakvo se ponašanje od njih očekuje. Kada deca odluče o izlasku, učitelj s njima razgovara o svim potrebnim detaljima, kao što su nalaženje adrese, korišćenje mape, određivanje puta kojim će se ići, uključujući ulične prelaze i saobraćaj, prevoz, ako ne pešače… Cilj svih ovih priprema je razvijanje fizičke i mentalne samostalnosti, pa učitelj pomaže deci da završe sve pripreme za određeni izlazak podstičući njihovu moć razmišljanja o tome kako će tamo stići, šta treba da ponesu, koliko novca im treba, kako će se obući, da li su potrebne dobre cipele za hodanje, šta ako počne kiša, da li je potrebno nositi hranu, šta će otkriti, kako se to uklapa u ono što trenutno rade. Uvek se razgovara i o očekivanom ponašanju u situacijama u kojima će se deca naći: u muzičkoj publici, ako se radi o koncertu, na primer. Marija Montesori je zapazila da odrasli prečesto pretpostavljaju da deca znaju kako da se ponašaju u društvu i zato ih ne pripremaju za određene situacije. Zbog toga deca ne poznaju pravila društvenog ponašanja, često se osramote, zbog čega se kod njih pojavljuje socijalna nesigurnost i ozlojeđenost, a ponekada je njihova reakcija tako ekstremna da se otvoreno bune protiv društva koje im nije pomoglo da postanu njegov deo. Učiteljeva pomoć deci podrazumeva i razgovor o tome šta da rade ako se susretnu s odraslima koji su prema njima neljubazni. Savetuje se da se, ako sve ne prođe kako je planirano ili se iz bilo kojeg razloga deca osećaju neprijatno, vrate, čak i kada nisu završili planirano.
Kada je planiranje s učiteljem završeno, deca obavljaju potrebne telefonske razgovore, a poseta se upisuje u kalendar planiranih događaja. Na dan izlaska, deca sa sobom nose potrebno : novčanik, brojeve telefona, pismo od učitelja, odobrenje školske administracije, identifikacionu karticu s imenom škole, adresu, broj telefona i lekarske podatke. Posle izlaska, deca šalju pismo zahvalnosti svima koji su im omogućili posetu ili doprineli njenom uspehu.
Nažalost, kompromisi u vezi s programom izlaska iz učionice u obliku u kojem je zamišljen, prave se u školama koje se nalaze u delovima gradova ili drugim zajednicama koje nisu bezbedne za decu, čak i kada su u pratnji odraslih. Vrednost Montesori obrazovanja za decu tolika je da će ona i bez programa izlaska iz učionice razvijati samostalnost, volju i socijalno razumevanje, ali, s druge strane, nepostojanjem ovog programa se umanjuje mogućnost za potpun socijalni razvoj. Zato Montesori škole čine napore da prevaziđu prepreke i obezbede dečje istraživanje okruženja van škole kroz ovaj program.
“Cilj Montesori školskog plana je mnogo više od tradicionalnog obrazovnog cilja koji se sastoji u razvijanju detetove inteligencije. Marija Montesori je verovala da ovaj cilj nije dovoljan za osnovno školovanje i da na svetu ima mnogo inteligentnih ljudi, a ipak je čovečanstvo i dalje daleko od rešavanja problema svog opstanka na Zemlji ili očuvanja životne sredine.”
Završni program Montesori školskog plana predstavlja balans između slobode i odgovornosti koje su osnova Montesori obrazovanja od najranijih dečjih godina. Ovaj program se zove Program socijalne usluge i predstavlja kulminaciju razvoja deteta kao pojedinca u dečjoj kući i člana društva na školskom nivou. Marija Montesori je verovala da su završne godine u višim razredima osnovne škole period kada deca shvataju da ne moraju da čekaju da odrastu da bi pomagala drugima. Tada se pojavljuje veliko saosećanje i simpatija prema drugima. Svest da mogu da pomognu drugima kojima je to potrebno, doprinosi dečjem samopouzdanju i veri u sopstvene razvojne kapacitete. Učitelji se pripremaju za ovaj program istražujući školsko okruženje da bi otkrili načine na koje deca mogu da budu od pomoći starijima, mlađoj deci, osobama sa posebnim potrebama ili drugima kojima je to potrebno. Deca onda biraju kome žele da pomognu, a učitelj vodi računa da pomoć koju žele da ponude odgovara njihovim godinama, interesovanjima i sposobnostima.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE
Tihana Lipovec Fraculj: Asertivnost je veština koja je korisna i deci i odraslima
Asertivnost je pojam koji potiče od engleske reči assertive, što znači uporan, samouveren, samosvestan. O tome kako se razvija i zašto je važan za život pričali smo sa autorkom knjige...
Kako uraditi domaći zadatak bez bitke u kući
Učitelj je rekao da je mom osmogodišnjem sinu za domaći dovoljno pola sata dnevno, ali je njemu redovno bio potreban jedan sat, pa i više od toga. Kukao je, žalio...
Knjiga „Kad stvari poljude“ u najužem izboru za Nagradu „Dušan Radović“
Zbirka pesama Dragane Mladenović Kad stvari poljude, u izdanju Kreativnog centra, našla se u najužem izboru za Nagradu Dušan Radović za 2023. godinu. Nagradu dodeljuje Biblioteka grada Beograda, a žiri,...
GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA – knjiga o hrabroj keruši Gabi, izdavačke kuće Pčelica
Nakon ovog romana snimljen je i dokumentarni film sa svedočenjima autora, ali i učesnika događaja opisanih u knjizi GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA. Autor Goran Marković otkrio nam je detalje o...
1 komentar.