Nije potrebno ni da roditelji osećaju krivicu kada postavljaju granice ponašanju svog deteta.
Ovo je presudan period za razvoj volje. Način na koji ograničavate dete tokom ovih šest meseci može ili da pomogne ili da unazadi njegov pogled na sebe i volju da radi na razvoju discipline i samokontrole. Ako vaše dete brzo puzi ili hoda udaljujući se od vas, pokušajte da ga ne pokupite u naručje s leđa. Umesto toga, zaobiđite ga i stanite ispred njega i zaustavite njegovo kretanje licem u lice. Onda ćete moći da preusmerite njegovu energiju na odlučan način i istovremeno mu iskažete poštovanje. Ako je dovoljno staro da hoda, možete ga čvrsto uhvatiti za ruku i odvesti ga u novu situaciju. Preu-smeravajući ovako dete, pokazujete mu da nije „grudva gline“ za vas; ono je osoba koja se razvija. Poštujete ga kao nekoga ko jednoga dana mora „da se okrene“ i da ne očekuje da mu neko uvek ,,čuva leđa“.
19 zapovesti Marije Montesori koje će vam pomoći da postanete bolji roditelj
Preusmerite bebino ponašanje svaki, baš svaki put kada je to ponašanje neprimereno. Ne mislite da možda samo ovog puta možete nešto da pustite da prođe. Ne možete. Dete može da internalizuje čvrstinu i razumevanje konačnosti i ograničenja u životu samo na osnovu vaše doslednosti i vašeg pouzdanog načina da mu pomognete. Razumevanje da „nikada znači nikada“ raste u njemu kako stiže do odraslosti gde su granice i obećanja sebi vitalni za samozaštitu, kao i za zaštitu drugih.
Uzrast od osamnaest meseci do tri godine obuhvata period koji naša kultura bez poštovanja etiketira kao „užasna druga godina“. Možda odrasla osoba o ovom novom periodu samoformiranja razmišlja ovako omalovažavajućim terminima, zato što smo tako nepripremljeni za njega. Roditelji nemaju pojma zašto njihova mala deca, koja su ranije bila relativno saradljiva, sada deluju tako nemoguće i zbunjeni su oko toga šta im je činiti. Odrasloj osobi problem predstavlja to što dete sada ne samo da u svojoj svesti ima zamisao predmeta, ono može da nastavi da razmišlja o njemu – i može da nastavi da misli na njega neko vreme. Što razvijeniji dečji um postane, to će duže moći da održi svoju mentalnu vežbu.
Preusmeravanje pažnje
Šta nam je činiti? Moramo da pomognemo detetu da se preusmeri, zamenjujući odvlačenje pažnje sa predmeta odvlačenjem pažnje sa misli. Sada kada može da zapamti svoje misli, naša nova strategija mora da bude da mu pomognemo da misli o nečemu drugom. Od suštinskog je značaja da shvatite da ne govorimo o „času ubeđivanja“ sa detetom. Pokušaj da rezonujete s detetom ovog uzrasta na način na koji to možemo sa bilo kim starijim od šest godina je klasična greška odraslih. Rasprave o svim razlozima zašto dete mlađe od tri godine ne može da uzme nešto što snažno želi samo učvršćuju njegovu opsesiju tim predmetom. Detetova želja raste sa svakom ponovljenom mišlju na to. Pogled na bakin blistavi antikvarni čajnik ostaje mu u mislima sve vreme dok objaš-njavate zašto ne sme da ga dohvati – sve o čemu vaše dete razmišlja je „čajnik, čajnik, blistavi čajnik! ”
Ako više ne možete da ometete dete novim senzornim istraživanjem, a opet nije spremno za razumne razloge, postoji li nešto drugo što nam može biti od pomoći? Postoji. Glavno novo samoformiranje deteta u ovom periodu je razvoj jezika. Ako uz predmet ili situaciju koju koristimo za preusmeravanje pažnje deteta dodamo i jezik, možemo je navesti da razmišlja o nečemu drugom. Postoje najmanje dva načina na koje možemo koristiti jezik u ovu svrhu. Možemo detetu ponuditi izbor aktivnosti ili predmeta, i možemo koristiti opis da usmerimo dete na ono što je pred njim.
Montesori metod: Kako da dete bude poslušno a ostane svoje
I ovde je najznačajnije ne dopustiti da se u tonu javi borbenost u ovakvim situacijama. Ako u našem glasu oseti izazovan ton, u detetu se uključuje emotivni odgovor i preplavljuje svu snagu volje koju je uspelo da razvije. Emocije su locirane u oblasti mozga pored pamćenja. To je razlog zašto emocije povezane sa učenjem tako čvrsto ostaju u pamćenju. Uloga emocija u učvršćivanju pamćenja je razlog zašto se sećamo onoga što nam je u procesu učenja u školi bilo zanimljivo, a sa lakoćom zaboravljamo ono što je dosadno, bez obzira na to koliko smo neku materiju možda temeljno memorisali za potrebe jednog određenog trenutka.
Kada ponuda izbora i govorni opis ne uspeju da preusmere misao deteta, ili dete iz nekog drugog razloga ne želi da sluša, odrasla osoba mora da nastavi direktnim putem. Podignite dete i krenite dalje: odnesite ga od bombona na kasi, navucite mu pantalone, stavite ga u kola, brzo krenite ka školi, i tako dalje. Važno je ne čekati da se i vi naljutite toliko da preduzmete ovako kontrolišuću radnju. Veći ste od svog deteta. Znate da će se situacija završiti tako što ćete vi postići svoj cilj, ovako ili onako. Budući da znate da je željeni cilj za vaše dete obezbeđen, oslobođeni ste osećaja napetosti i nesigurnosti.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.