Draga (buduća) mama…
Ovaj tekst (i knjigu) sam napisala za tebe, ali ne sa namjerom da ti „solim pamet” ili da te ubjeđujem u svoje svjetonazore. Tokom pisanja vodilo me najprije moje iskustvo trudnoće i majčinstva, zatim moje iskustvo u radu sa klijenticama te, naravno, stručna literatura.
Znam da si sretna što si u drugom stanju. Znam da i, možda, (trenutno) nisi. Ne znam tvoju priču, kao što je, vjerujem, ne zna ni puno ljudi oko tebe. Ne znaju ni da li si i koliko si se morala boriti da ostvariš trudnoću. Da li možda imaš neke prethodne dijagnoze koje ti ionako otežavaju život.
Da li imaš partnerovu podršku ili si u svemu ovome sama… Zato, ne uzimaj previše k srcu tuđe komentare. Samo ti znaš šta si prošla da budeš tu gdje si danas, i budi ponosna na sebe, jer i trebaš da budeš!
Znam i da te je strah. Ako si prvi put mama, da li ćeš znati šta tvojoj bebi treba? Kako ćeš znati da se beba dobro razvija u stomaku? Daješ li joj dovoljno nutrijenata? Da li joj je užasno naškodila Coca-Cola koju si popila da se riješiš mučnine?
Znam i da vjerovatno nisi zadovoljna time kako trenutno izgledaš. Podržavam tvoju odluku da se udebljaš ili smršaš, da treniraš ili da odmaraš, dok god ne zaboraviš da ipak najprije moraš misliti na svoje zdravlje, fizičko i mentalno. Tvoje tijelo upravo prolazi, ili je prošlo, kroz izuzetno zahtjevan period i mislim da je zaslužilo da se odmori, te da budeš ponosna na činjenicu da je tvoje tijelo uspjelo (ili uspijeva) da na svijet donese jedan novi život. Znam da će ti biti lijepo, ali i da ti neće biti lahko. Kritikovat će tvoje mlijeko ako dojiš, kritikovat će tebe ako ne budeš dojila.
Kritikovat će način na koji si rodila, što će biti uvod u mnoge druge stvari u odgoju koje ćeš raditi na svoj način, a koje narodu neće biti po volji. Oni sa većom djecom će ti govoriti da uživaš dok traje, oni sa malo starijom da te “najgore” tek čeka… Molim te da imaš na umu da svako govori iz svoje perspektive i da je svako dobio drugačije dijete – malu bebeću ličnost, kako ja to volim reći. I ovo ne pišem da te uplašim, nego da te ojačam.
Da uz ovu knjigu već sada odlučiš da su neke odluke isključivo tvoje, a neke ćete donijeti skupa, tvoj partner i ti. Svi drugi mogu, ali ne moraju biti uključeni u bilo šta što se tiče tvoje male, nove, porodice. Iskreno se nadam da ćeš imati podršku koja trudnici i mladoj mami jako treba. Nadam se i da se nećeš stidjeti zamoliti da ti neko napravi supu ako te rana boli i ne možeš ustati.
Molim te da dobro upamtiš sljedeće: Tek porođena žena ima mnogo frontova na kojima će se dokazivati, ali kuhinja i krpa definitivno ne trebaju biti dijelom toga dok se lijepo ne oporaviš i ne osjetiš da fizički to možeš. U svijetu, a naročito kod nas na Balkanu, smo glorifikovali žene koje nakon poroda imaju snage „cijepati drva“ i ponašati se kao da se ništa nije desilo. Još gore, one koje nisu „junački” podnijele porod su često žrtve negativnih komentara, gdje ih se karakteriše kao razmažene i nesposobne.
Dodatni problem sa glorifikacijom ovakvog ponašanja jeste što je to nedostižan standard za mnoge. Tako da, pored svih dodatnih problema, porodilja treba da sebe dodatno „ubija u pojam” što nije fizički oporavljena i sposobna kao žene u ranijim generacijama. Iskreno, meni za svim tim ženama srce krvari. Voljela bih da ih sve mogu zagrliti i reći im da mi je žao što su ikad osjetile da moraju misliti o svemu tome umjesto samo o bebi i sebi, i što nisu imale podršku da shvate da prvo one moraju biti dobro, da bi njihova beba bila dobro. A kad je mama dobro, onda će i sve drugo uspješno biti obavljeno.
Voljela bih i da sam to sama sebi mogla reći kada je za to bilo vrijeme. Tek porođena žena je upravo doživjela najveću moguću bol na svijetu, te je fizički i emotivno iscrpljena od trudnoće i porođaja. Ona je tek donijela novi život na svijet. Primjera radi, kada čujemo da je neko u bolovima, često mu govorimo da se ne zamara i da se odmara – a ipak se, kada je u pitanju porođaj, vode prešutna „takmičenja“ i očekivanja da žena što prije bude ona stara i da što prije može raditi sve što je radila i prije.
Ukoliko ste se tek porodili – čestitam, uradili ste fantastičan posao! Nemojte dozvoliti da vam neko umanji vašu radost ili značaj zbog njihovih vlastitih očekivanja o tome kakav bi tempo Vašeg oporavka trebao da bude.
Draga mama, draga buduća mama…
Sve dok se trudiš, dok se baviš svojim djetetom, to je znak koliko ti je stalo. Za tvoje dijete nema tada bolje od tebe, i ma šta ko o tome rekao ili mislio- ti si svome djetetu cijeli svijet. Sjeti se toga u danima kada se osjećaš bezvrijedno. I sjeti se ovih riječi kada te male, najljepše okice budu očarano gledale. Sjeti se sebe- jer sve od tebe kreće. I ljubav, ali i personalne granice.
Nurka Redžepagić-Bulić, psiholog i autorka knjige „Mentalno zdravlje trudnica i porodilja“,
Izvor: Detinjarije.com
